U južnom djelu Kosova, na samoj granici sa Makedonijom, na sjevernim obodima Šar-planine i nadmorskoj visiri od 1000 metara, u prizrenskoj opštini nalazi se Manastirica, naselje koje je nastanjeno isključivo Bošnjacima.
Manastirica, na osnovu katastarskih podataka, zahvata površinu od 1755 hektara i broji oko 2400 stanovnika.
Manastirica, poznata po vrsnim građevinarima i gostoprimstvu je u periodu nakon posljednjeg rata 1999. godine doživjela preporod na infrastukturnom planu, ali u mnogim drugim segmentima, prije svijega u obrazovanju, naročito je do izražaja došlo obrazovanje ženske djece.
Slobodno se može reći da se Manastirica u pogledu obrazovanja ženske djece nalazi u samom vrhu i može poslužiti kao primjer ostalim bošnjačkim sredinama. Mještani sa ponosom ističu da danas sva ženska djeca, odnosno 99 % nakon završene niže srednje škole “Svjetlost”, nastavljaju dalje školovanje i upisuju Više srednje škole u Prizrenu ili Rečanu i uspješno ih završavaju. Posebno ohrabruje podatak da Manastirica danas ima desetak djevojaka koje studiraju na Prištinskom, Prizrenskom, kao i na univerzitetima van Kosova.
Ovo je veliki napredak za Manastiričane, ako se uzme u obzir podatak da je od otvaranja škole 1934. godine do prije desetak godine, svega nekoliko djevojaka završilo srednju školu.
Socijolog Zarif Kusini, mještanin ovog podšarplaninskog sela, ističe da je napokon zaustavljen trend rane i prije punoljetstva udaje djevojaka, kao posljedice uticaja patrijahata kao oblika društvene zajednice u kojoj je osnovna društvena jedinica – muški rod.
“Roditelji imaju drugačiji pogled na žensku djecu i shvatili su da je emancipacija neophodna. Također, status ženskog djeteta unutar porodice skoro da je izjednačen sa statusom muškog djeteta. Perspektiva ženske djece više nije samo kuća i kućni poslovi već i poslovi izvan doma”, kaže Kusini napominjući da se ovakva promjena svjesti može objasniti nizom društvenih promjena koje su joj prethodile.
“Riječ je o novom pristipu obrazovanja od strane školskog kadra, kao i boljim uslovima obrazovanja nakon otvaranja nove školske zgrade, demokratizaciji novog kosovskog društva, unapređenju životnog standarda, riješavanju infrastrukturnog problema koje su omogućili bolju saobraćajnu povezanost između sela i grada, kao i uticaj medija. Osim toga osjeća se postepeno prihvatanje sistema evropskih vrijednosti, uticaj vršnjaka koji žive u inostranstvu, uticaj interneta kao i organizovanje seminara od strane Međunarodnih organizacija, prije svijega OEBS-a na temu – Nova uloga žena u savremenom društvu”, tvrdi Kusini.
Ovaj socijolog, koji u osnovnoj školi predaje Građansko vaspitanje naglašava da su svi koji rade u obrazovanju svijesni neophodnosti nastavka ovakvog trenda. “Svi znaju koliko je za porodicu i za društvo u cijelini korisna obrazovana žena, i ako su suočeni sa nizom poteškoča i izazova. Međutim između emancipacije i poteškoča, mora prevagu odnijeti emancipacija. To je ključna formula zajedničke koristi i napretka u savremenom društvu, zaključio Kusini”.
Z.K
Preuzeto iz časopisa “most” za djecu bosanskog govornog područja u dijaspori.
Godina II, br.2. Decembar 2014.
