Dojče vele: Od milion i 700.000 građana Kosova, koliko ih ima po posljednjem popisu, njih 50.000 je samo u posljednjih šest mjeseci napustilo Kosovo. Zašto toliko mnogo ljudi okreće leđa domovini?
Norbert Mapes-Nidik: Vjerujem da se mora povući oštra razlika između razloga i povoda. Odlazak kosovskih Albanaca, ali i drugih manjina s Kosova predstavlja konstantu. Glavni razlog je nedostatak perspektive. Godišnje 50.000 mladih pristiže na (kosovsko) tržište rada gdJe gotovo da nemaju nikakve šanse. Mnogi praktično nemaju nikakvu drugu šansu osim da odu u inostranstvo.
Panični talas iseljavanja koji se dogodio u decembru, a koji se sada opet smanjio, ima svoju dinamiku, ali tačan povod za to teško je ustanoviti. Mnogi kažu da se to dogodilo u vrijeme formiranja vlade početkom decembra, kada je postalo jasno da se ništa neće promjeniti. Bilo je potrebno pola godine da se na Kosovu, nakon izbora, formira vlada. Prvo je formirana jedna koalicija za promjenu vlasti, ali je, uz ogromnu intervenciju međunarodne zajednice, ali i Njemačke, promjena vlasti izostala. Sada je na vlasti velika koalicija, tako da Kosovari stiču utisak da mogu da glasaju kako god hoće, ali da na vlasti uvijek ostaju jedni te isti.
Kao jedan od razloga zašto ljudi napuštaju svoju domovinu pominje se i rastuća stopa organizovanog kriminala. Slažete li se s tim?
Ne bih rekao da ljudi beže direktno zbog organizovanog kriminala, jer malo se od toga vidi u svakodnevnom životu. Ono zbog čega sigurno bježe jeste korupcija. Oni bježe iz zemlje koja ne radi na dobrobit zajednice i u kojoj samo malobrojna elita puni svoje džepove. Ta elita ima svoje veze sa organizovanim kriminalom, ali ni to u svakodnevici ne igra veliku ulogu. Ljudi mogu slobodno da se kreću, ne boje se da će biti pokošeni mitraljeskom vatrom i slično… Može se pokrenuti biznis, bez da se pred vratima pojave reketaši. Čak je moguće da je, što se toga tiče, tamo mnogo bolje nego u nekim većim zapadnoevropskim gradovima.
Kakve posljedice masovno iseljavanje ostavlja na samo Kosovo?
Prva posljedica jeste naravno to da odlaze oni najbolje obrazovani. U skladu s tim smanjuju se i mogućnosti da se na samom Kosovu uspostavi održiva privreda. S druge strane, iseljavanje ima još jednu funkciju, a to je da se odlaskom tolikog broja ljudi smanjuje pritisak na tržište rada. U svakom slučaju, to je situacija u kojoj nema perspektive. Ljudi odlaze i ne padaju više na teret državi, a to kako će se zemlja nekada promjeniti, to u ovom trenutku uopšte nije tema.
Da li Vi vidite neka rješenja koja bi Kosovo unapredila u budućnosti?
Mislim da bi zemlje Evropske unije trebalo da ukinu vize za građane Kosova. Za sve druge susjedne zemlje vize su ukinute: svi građani Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i Srbije mogu slobodno da putuju u zemlje EU, barem kao turisti, tri mjeseca godišnje. Ako se vize za njih ukinu, to naravno ne znači da će Kosovari ići da gledaju Ajfelovu kulu, već da će mnogi od njih to iskoristiti da rade i šalju novac kući ili eventualno da se nakon nekog vremena vrate i od zarađenog novca žive na Kosovu. U svakom slučaju, tako bi se ostvario neki vid razmjene, a to bi opet učinilo mogućim da se na Kosovu ipak nešto pokrene. U svakom slučaju ne bi više dolazilo do masovnog iseljavanja čega smo bili svjedoci u posljednje vrijeme.
Šta mislite o prijedlogu da se više investira u njemačke škole na Kosovu kako bi se na taj način u Njemačkoj uradilo nešto po pitanju nedostatka stručnog kadra?
To je dobra ideja i proaktivan pristup. Ne smijemo da zaboravimo da ne možemo smanjiti veze sa Kosovarima. Tamo gotovo da nema čovjeka koji nema nekog rođaka u Švicarskoj, Njemačkoj ili Austriji. Porodične veze veoma su tjesne. Mi Kosovo često doživljavamo kao neku daleku, egzotičnu zemlju, ali to uopšte nije tako. Većina Kosovara ima, kao što sam već rekao, tjesne veze sa Njemačkom, Švicarskom i Austrijom – i ako želimo da te veze osvježimo, onda bi trebalo da se pobrinemo da oni koji dolaze kod nas budu dobro obrazovani i da možda već kada dođu, dođu sa znanjem njemačkog jezika.
Njemačka od takvog vida imigracije može samo da profitira, ali sve dok je ona ilegalna, ostaće problem. Ako se ista ta imigracija legalizuje i ako se postavi na svoje noge, ona može da bude i dobra stvar.
Kosovo je jedna od najgušće naseljenih oblasti na Balkanu i nikada nije bilo u situaciji da bude samoodrživo. Ono je uvijek bilo dio neke veće zemlje i nadalo se da će se to nekad promjeniti, što je po mom uvjerenju čista iluzija. Iseljavanje, posebno mladih muškaraca, na Kosovu ima dugu tradiciju. To je uvijek bilo tako. Oni su odlazili, a njihove porodice su živjele od onog što im oni pošalju. Ni danas nije ništa drugačije nego prije pedeset ili sto godina.
Norbert Mapes-Nidik piše za više njemačkih dnevnih listova o temama iz jugoistočne Evrope i autor je većeg broja knjiga o Balkanu. Kosovo redovno posjećuje od 1992. godine.
