Kako se navodi u analizi, svijet je počeo da se mijenja 2008. godine, poslije ruske invazije na Gruziju i udara svjetske finansijske krize.
“Stratfor” navodi da EU ne uspijeva da riješi krizu u kojoj se našla, kao i da intenzitet te krize nastavlja da raste, prenio je B92.
EU će biti ograničena i fragmentirana
“EU nikada neće povratiti svoje ranije zajedništvo i ako preživi narednu deceniju, nastaviće da funkcioniše u ograničenom i fragmentiranom obliku”, navodi “Stratfor”.
Američki analitičari očekuju da će to posebno pogoditi Njemačku, dok će Poljska ojačati regionalnu snagu.
“EU može da preživi u nekom obliku, ali evropske ekonomske, političke i vojne relacije bit će uređivane uglavnom putem bilateralnih ili ograničeno multilateralnih odnosa. Ti odnosi će biti manjih razmjera i neće biti obavezujući. Neke države će zadržati svoj status članice EU, ali će ta EU biti značajno modifikovana i neće definisati Evropu”, piše “Stratfor”.
Kako se navodi, najveći i ključni problem EU nije eurozona, već zona slobodne trgovine, a u centru svega je Njemačka.
“Njemačka je centar gravitacije EU, izvozi 50 posto svog BDP-a, a polovina od toga ide u druge zemlje EU. Njemačka je stvorila proizvodni kapacitet koji daleko premašuje sposobnost potrošnje u zemlji, čak i kada bi se domaća ekonomija stimulisala. Njemačka zavisi od izvoza kako bi održavala ekonomski rast, punu zaposlenost i socijalnu sigurnost. Strukture EU, među kojima su i vrijednost eura i dobar dio evropskog zakonodavstva, su dizajnirani kako bi opsluživali tu zavisnost od izvoza”, navodi se u analizi “Stratfora”.
Takva postavka stvari, navodi “Stratfor”, već je podijelila EU na najmanje dva dijela – zemlje Mediterana i zemlje kao što su Njemačka i Austrija, već imaju potpuno drugačije modele ponašanja, kao i potpuno drugačije potrebe.
“Ne postoji jedinstvena politika koja može da odgovara cijeloj Evropi. To je bio ključni problem od samog početka, a sada je dostigao ekstremnu tačku. Ono što pogoduje jednom dijelu Evrope, nanosi štetu drugom”, piše “Stratfor”.
Ako su takve podjele kapisla, “Stratfor” kao gorivo razdora vidi rastući nacionalizam.
“Istočnoevropska zabrinutost zbog Rusije stvara još jednu Evropu, četvrtu, ako računamo Veliku Britaniju i Skandinaviju kao odvojeni dio. Uzimajući u obzir jačanje euroskeptičnih partija, kako na desnici, tako i na ljevici, sve jaču delegitimizaciju dosad vodećih partija, kao i rastuću popularnost separatista, fragmentacija i jačanje nacionalizma u EU koje prognoziramo od 2005. godine, pa i ranije, postaju sve očiglediniji”, navodi “Stratfor”.
Povratak nacionalnih država
Umjesto Unije, Evropu će, prema prognozi “Stratfora”, u narednoj deceniji definisati povratak na veliku scenu nacionalnih država.
“Njihov broj će biti sve veći, jer njihovu snagu jača sve veći broj pokreta za secesiju i razdvajanje država. To će biti posebno vidljivo u narednih nekoliko godina, kada će se dodatno intenzivirati ekonomski i politički pritisci usljed krize”, piše “Stratfor”.
Kako se navodi, među njima je najjača Njemačka, ali i najranjivija.
“Više stvari ne ide na ruku Njemačkoj. Rastući nacionalizam dovest će do protekcionizma i drugačijeg odnosa prema tržištu rada. Slabije države će usvajati metode kontrole kapitala, dok će jače države ograničavati mogućnost kretanja stranaca, među njima i građana EU. Predviđamo da će, posebno u poljoprivredi, protekcionizam dobiti podsticaj i od trgovinskih barijera koje će podizati slabije zemlje u jugoistočnoj Evropi, kako bi iznova izgradile svoje ekonomske osnove i izborile se sa krizom. Na globalnom nivou, evropski izvoz imat će sve jaču konkurenciju i nestabilnu potražnju. Stoga je naša prognoza da će Njemačka ući u period ekonomskog pada, koji će dovesti do unutrašnje socijalne i političke krize. To će dovesti do pada njemačkog uticaja u narednih deset godina”, piše “Stratfor”.
Kako navodi, na drugoj starni će diverzifikacijom trgovinskih odnosa jačati Poljska i to toliko, da bi mogla da dostigne vodeću poziciju u svom dijelu Evrope, ali i preuzme palicu u “anti-ruskoj koaliciji”.
Što se Rusije tiče, “Stratfor” predviđa da će ona teško opstati u ovakvom obliku.
Rusija će teško opstati
“Ruski neuspjeh u pokušajima da transformiše prihode iz energetskog sektora u samoodrživu ekonomiju čini Rusiju ranjivom i posebno osjetljivom na fluktuaciju cijena. Ona nema načine da se odbrani od takvih pritisaka. S obzirom na organizaciju federacije, sa prihodima koji prvo idu u Mokvu, pa se dalje raspodjeljuju i sam tok novca će imati drastične varijacije. To će dovesti do istog onoga što su doživjeli Sovjetski Savez osamdesetih i Rusija devedesetih godina. Regioni će štititi formiranje formalnih ili neformalnih autonomnih tijela, a ekonomske veze ruske periferije i Moskve će popustiti”, naglašava “Stratfor”.
Kako navodi, Rusi su dosad takve probleme rješavali preko tajnih policija – prvo preko KGB, a zatim FSB.
“Kao ni osamdesetih, one ni sada neće moći da se suprotstave centrifugalnim silama koje odvajaju regione od Moskve. Ovog puta, moć FSB slabi umiješanost njenog vodstva u nacionalnu ekonomiju. Kako ona bude slabila, slabit će i FSB, a onda fragmentacija Ruske Federacije neće moći da se spriječi”, navodi “Stratfor”.
Dodaje da će “Poljska, Mađarska i Rumunija tražiti način da povrate regione koje su izgubili kroz historiju”, a pokušat će da uvuku u sve Bjelorusiju i Ukrajinu.
Nuklearna kriza
“Rusi neće moći da kontrolišu Sjeverni Kavkaz i centralna Azija će se destabilizovati. Karelija će htjeti da se pridruži Finskoj, na istoku će se regioni bliže povezati sa Kinom, Japanom i SAD. Druge regije u okolini Moskve neće tražiti nezavisnost, ali će se ona nametati. To je i poenta. Neće doći do pobune protiv Moskve, već će to što će sposobnost Moskve da podržava i kontroliše Federaciju ostaviti vakuum. Ono što će postojati u tom vakuumu bit će pojedinačni fragmenti Federacije”, piše “Stratfor”.
Agencija dodaje da će to kreirati najveću krizu sljedeće decenije – nuklearnu.
“Pad moći u Moskvi otvorit će pitanje ko kontroliše nuklearne silose na teritoriji Federacije. To će biti najveći test za SAD. Vašington je jedina sila koja može da rješava to pitanje, ali prosto neće moći da preuzme vojnu kontrolu nad postrojenjima. SAD će ili morati da izmisle potpuno novo rješenje ili da prihvate mogućnost da neko lansira raketu, ili da pokušaju da stvore stabilno i ekonomski održivo rješenje za vlast u regionima, kako bi se silosi vremenom neutralisali. Teško je predvidjeti kako će se ta igra odigrati, ali će to pitanje morati da dobije odgovore, vjerovatno već u sljedećoj deceniji”, piše “Stratfor”.
Kina neće održati visok rast
Što se Kine tiče, Stratfor navodi da je završen ciklus u kojem je zemlja mogla da održava visok rast i niske plate.
“Kina ulazi u novu fazu. Ona podrazumijeva sporiji rast i sve jaču snagu diktatorskog režima, kako bi se primirilo sve što nastaje uz usporavanje rasta. Kina će nastaviti da bude velika ekonomska sila, ali ne i dinamični motor globalnog rasta. Tu ulogu će preuzeti nova grupa zemalja koju nazivamo ‘Post-kineskih 16’, u koju spadaju zemlje sa jugoistoka Azije, istočne Afrike i dijelova Latinske Amerike. Kina neće biti agresivna u vojnom smislu, a Japan će i dalje biti glavni konkurent na Istoku”, piše “Stratfor”.
Manji angažman SAD-a u svijetu
Američka organizacija za SAD predviđa da će smanjiti angažovanje u svijetu.
“SAD će biti i dalje biti velika ekonomska, politička i vojna sila, ali će se manje angažovati nego ranije. Niska stopa izvoza, sve veća energetska nezavisnost i iskustva iz prethodne decenije dovest će do toga da budu sve opreznije prilikom razmatranja ekonomskog ili vojnog miješanja u svjetska pitanja”, navodi “Stratfor”.
Dodaje da su Amerikanci naučili šta znači kada kupci ne mogu ili ne žele robu velikih izvoznika.
“SAD je naučila granice moći onih koji pokušavaju da pacifikuju neprijateljske zemlje. Naučila je da je Sjeverna Amerika arena u kojoj može da prosperira, uz veću selekciju angažovanja na drugim mjestima. I dalje će morati da odgovara na izazove koje donosi pozicija moći, ali više neće igrati ulogu onog koji prvi odgovara”, piše “Stratfor”.
U zaključku se dodaje da je pred nama deset nemirnih godina i da će doći do “smjene straže” u mnogim krajevima svijeta.
“Jedina konstanta bit će nastavak i sazrijevanje moći SAD – sile koja će biti sve manje vidljiva”, piše “Stratfor”.
