Nova košarkaška sezona a stare brige, reklo bi se za popularni košarkaški klub “Bashkimi” iz Prizrena koji je svake godine pri vrhu Raifaiizen Super muške košarkaške lige Kosova te je redovni učesnik završnice u plej-ofu no nikako da za ovih 15 godina nakon ratnih zbivanja na Kosovu osvoji naslov najbolje košarkaške ekipe jer su tu neprikosnoveni kk “Sigal-Prishtina” iz Prištine, “kk” Peja” iz Peći ali i donedavno i kk “Trepqa” iz Mitrovice. Da kraj prizrenske rijeke Bistrice “duvaju” neki drugi i pozitivni vjetrovi, u sportskom žargonu rečeno, dokaz je agilne uprave ovog domaćeg kluba dovođenjem provjerenih košarkaških asova i igrača koji bi poželjeo svaki balkanski, maltene i evropski košarkaški klub.
Riječ je, dakle, o košarkašu u poznijim sportskim godinama, ima ih već 35, no sa velikim iskustvom i još većim sportskim srcem jer je prihvaćen od strane suigrača, navijača ali i samih Prizrenaca kako se samo poželjeti može jer je zaista riječ o košarkašu koji može promijeniti igru i dosadašnjih stil igre ovdašnjih narandžastih te možda stignu i do same završnice prvenstva. Radi se, dakle o Muji Tuljkoviću, Sarajliji koji je već mjesec i po dana stanovnik Prizrena ili kako ga on voli zvati “mala Baščaršija”.
Naša novinarska ekipa je propratila i trening ali i jednu od zvaničnih košarkaških utakmica te evo jedne vrlo zanimljive sportske priče o košarkašu koji je Evropu a pogotovu Balkan “prošao” nekoliko puta nastupajući za preko 10 poznatih košarkaških klubova ali bio, svojevremeno, i dugo godina bio košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine.
“Selam vama i vašim gledaocima, a pogotovu čitaocima vašeg web-portala koji nosi ponosito ime nas Bošnjaka pa mi je izuzetno drago da sam pored mnogih Prizrenaca, tj mnogih ljubitelja košarke eto upoznao i moju braću Bošnjake sa ovih kosovskih prostora. Ja sam, inače, Mujo Tuljković iz Sarajeva, dugogodišnji košarkaš klubova iz BiH ali i košarkaških klubova u regionu ali i širom Evrope. S obzirom da sam već dugi niz godina vani možda nekih 12-13 godina igranja po Evropi kazao sam sebi, jer sam dobio sjajnu ponudu, da se oprobam i ovdje kod vas u Prizrenu, tj u vašem lokalnom košarkaškom klubu “Bashkimi”, klubu sa velikom i bogatom tradicijom na balkanskim prostorima što se košarke tiče. Eto, rekoh svi me pitaju tamo u mom kraju u smislu – šta ba Kosovo, tamo narod ima puno problema i slično no ja sam takav da u životu treba sve probati, tj otići u zdravu košarkašku sredinu i vidjeti nešto novo. Dakle, brzo smo se dogovorili sa vašim rukovodstvom kluba i nisam puno oklijevao i evo me tu. No, ako pričamo o gradu i upoznavanju ovdašnjih ljudi, vaših sugrađana ja sam se baš, iskreno rečeno, oduševio. Meni je stvarno sve ok za sada jer mi je trebalo oko nedelju dana prilagođavanja, ono trening, pa upoznavanje suigrača pa šetnja po gradu i slično, što bi se reklo – brzo sam ušao u sistem i uklopio sam se ono pravo što sam primijetio i kod građana ali i kod naših vjernih navijača “Arpadžika”, ističe Tuljković i nastavlja:
“Meni je, prije svega, izuzetno drago što svi vi ovdje, a naročito pomenuti navijači ali i poznanici košarke, odmah mogu ocjeniti kvalitet koji imam te sam odlično prihvaćen i svuda rado viđen gost u gradu gdje, kako sam istakao, ljudi prepoznaju a djeca i učenici vole da se slikaju sa mnom i to mi baš godi a moje je da dam stvarno sve od sebe a ja to upravo radim i to vrlo naporno i na treninzima ali i na utakmicama. Mogu vam reći da sam prošao pola Evrope, što bi se narodski reklo, ali ovo navijanje ovdašnjih navijača i ne pamtim kada sam doživio. Naročito je bilo interesantno u prvom mom nastupu, protiv ekipe kk “Ylija” gdje sam igrao dobro i doživio prave ovacije publike a mogu zamisliti šta nas tek očekuje u plej-ofu, tj završnici prvenstva. Što se tiče samog grada Prizrena, on mi liči na “malu Baščaršiju” što sam ja odmah preko popularnih društvenih mreža i dočarao, kako mojoj porodici tako i mojim jaranima, poslavši im bezbroj fotografija vašeg grada, a ljudi su baš gostoprimljivi i vrlo ljubazni i puno mi je srce zbog toga. Posebno mi je drago a to moram istaći, da većina vaših sugrađana znaju bosanski jezik te se osjećam kao kod svoje kuće, vjerujte.
Recite nam nešto o vašoj košarkaškoj karijeri, nastupali ste i u dresu BiH te bili učesnik Evropskog košarkaškog prvenstva u Beogradu 2005-te godine?
Vidite, ja sam počeo da se ozbiljnije bavim košarkom tek sa 17 godina, što je, priznaćete, vrlo kasno započeti sportsku karijeru u bilo kom sportu. No, recimo da sam imao kvalitetne sportske učitelje, odnosno vrhunske trenere a i odlične fizičke predispozicije te je možda to uticalo da uz malo sreće postanem to što jesam, kvalitetan ali i poznat košarkaš jer sam za samo tri i pol godine treniranja već iz srednje škole zakucao na vrata kk “Cenex” iz Sarajeva, što je za mene i moje kolege košarkaše bilo pojam igrati i nastupati za taj klub i tu ostao punih 6 godina. Nakon toga prelazim u nekadašnjeg evropskog šampiona kk “Bosnu” kod trenera Duška Prodanovića koji mi je, takoreći, otvorio vrata za kasnije sve moje uspjehe u karijeri i hvala mu za to. Tu sam za vrlo kratko vrijeme postao kapiten ekipe i bio sam pozvan u BH reprezentaciju nakon samo tri i pol godine. A ako kažem da sam tada ušao u reprezentaciju ili bio među 16 vrhunskih igrača to vam je kao sadašnjih desetak minuta i to na svjetskom košarkaškom prvenstvu jer smo u ono vrijeme imali Nenada Markovića, Damira Mršića, Harisa Mujezinovića, Terija Kesla, Dževada Alihodžića i mnoge druge te je ta generacija, gdje si morao proliti mnogo krvi i znoja da uđeš među njih 12, ali mogu reći da sam imao puno sportske sreće te bio i igrao sa njima i to mi je ono najdraže u mojoj karijeri. Tada već počinje moje putešestvije po Evropi ili Balkanu ali i u republici Turskoj. Prvo odlazim u Poljsku, onda sam mijenjao klubove kao i države jer sam želio biti profesionalniji i da naučim što više o sportu kojeg volim od malena – ističe Tuljković. Nakon Poljske eto me u Turskoj i to kratko vrijeme, klub se zvao Eldemir, pa onda Rumunija, Slovenija, Mađarska, Hrvatska i slično jer su to one godine kada se dokazuješ ali i pomalo zarađuješ za egzistenciju sebe i porodice ali i kada si u košarkaškom zenitu jer sam i psihički i fizički bio onaj “pravi” i eto me sad u Prizrenu i želim da ovom gradu i vašoj košarci priuštim zlatne trenutke, odnosno da dam sve od sebe i akobogda budemo u finalu oplej-ofa jer još nisam rekao zadnju riječ u košarci i mogu da se nosim sa mnogo mlađim od sebe.
Kakvo je mišljenje o aktuelnom trenutku kosovske košarke mada ste, relativno, kratko vrijeme ovdje i kako upoređujete stanje u BH košarci i stanje u kosovskoj košarci, ima li tu puno razlike?
Recimo da nema puno razlike što se tiče poređenja vaše i naše košarkaške lige. Svjedoci smo, a naročito oni koji vole košarku, da u svakoj državi, bilo na Balkanu ili Evropi, imamo vrhunskih 4-5 ekipa koje su stalno u vrhu pa se smjenjuju iz godine u godinu dok su ostale kao u nižem rangu te je slično i kod vas i kod nas. Eto mi u BiH imamo, recimo, vrhunske ekipe poput kk “Bosna”, kk “Igokea”, kk” Široki Brijeg”, kk “Sloboda-Dita”, kk “Leotar” i slično i neke od njih igraju ABA ili neke regionalne lige za razliku od vaših klubova koji su tek od ove godine, koliko ja pratim kosovsku košarku, dobili “zeleno” svjetlo da igraju međunarodne mečeve ili Balkansku ligu što je pozitivno ali, rekoh, imate i vi vrlo jake košarkaše tako da ne zaostajete puno za balkanskom košarkom. No, kad sam vidio igrače kk “Sigal-Prishtina” ili kk “Peja” koji osim svojih igrača imaju i po par Amerikanaca što kosovsku ligu čini mnogo jačom od mnogih u regionu tako da ovaj ovdašnji klub kk”Bashkimi”, tj klub sa tradicijom može slobodno da izađe na megdan mnogima u regionu i neće se postidjeti jer, rekoh, na Kosovu ima dosta dobrih košarkaša ali i košarkaških trenera te kosovska košarka u globalu ima jako dobru perspektivu za neku budućnost – kaže Tuljković.
Šta nam možete reći o BiH košarkaškoj reprezentaciji?
Eto, ako se vratimo na dješavanja na zadnjem Evropskom prvenstvu (EP) nismo imali sreće jer smo imali jako teško grupu te smo i sa tri pobjede otišli kući, odnosno neke reprezentacije su sa jednom ili dvije pobjede otišle dalje, a mi ispali i to je to, dakle faktor sreće nije bio na našoj strani. Ako razgovaramo o posljednjih desetak godina uvjek smo se loše kotirali sa jednom pobjedom ili bez nje, ovako u posljednjih par godina smo baš ok jer su tu Teletović, Đedović, Kikanović i drugi te polako postajemo baš strah i trepet na Balkanu što se tiče košarke a zahvaljujući Aci Petroviću koji je ranije “posložio” kockice te napravio reprezentaciju za primjer do Duška Ivanovića koji će, vjerovatno, ostati selektor i neće biti problema u smislu hoćemo li proći na neko veliko takmičenje ili ne, već mi sa svojim kvalitetom uvjek trebamo biti na tim takmičenjima a bilo to Evropsko ili Svjetsko prvenstvo u košarci.
Imate divan brak, odnosno suprugu i ćerkicu. Kako uskladite sportski život i druženje sa porodicom?
Pa, realno rečeno, jako teško sve to ide. Ko se bavi sportom a uvjek putuje najteže je porodici, odnosno supruzi i djeci. Dakle, non-stop si vani, na putu i daću vam prosti primjer jer eto zadnje tri godine ali i proteklih 11 godina ja sam bio u svojoj kući možda ukupno godinu i pol i sve je onda jasno kakav je to život sportskih pečalbara, od države do države, od kluba do kluba i tako…Nažalost, najveći problem su vize jer eto vi ovdje imate problem sa vizama sa BiH ali i moji Bosanci sa Kosovom, što je apsurd te se mora čekati danima za vizu te vjerujem da će me porodica posjetiti tek u plej-ofu, tj pri kraju sezone jer se ne isplati biti tu par nedjelja već mnogo više.
Kakvi su vaši planovi vezani za Prizren, odnosno kk “Bashkimi” ili je rano govoriti o tome i da nam kažete nešto o odnosima u klubu i sa kim košarkašem se najbolje razumijete u igri?
Da, vjerovatno je rano govoriti o tome. Dakle, ja sam tu i volim raditi i igrati ovdje kod vas. Ako bude sve u redu, odnosno ako imamo vrhunske rezultate i u klubu će svi biti zadovoljni a onda i ja, svakako, te ćemo nastaviti dalje i što se mene tiče, ponavljam, sve će biti ok jer kao prvo moramo ostvariti pozitivan rezultat da bi i u sljedećoj sezoni bili svi na okupu jer ovaj vaš grad zaslužuje stabilnog prvoligaša koji će uvijek biti pri vrhu u košarkaškoj Super-ligi Kosova za muškarce. Što se tiče vašeg drugog pitanja sa svima se slažem u igri, momci su ok, poštuju moje godine i hoće da uče od mene što se meni jako sviđa ali najbolje se slažem sa Muhamedom Hasanijem koji dobro govori bosanski jezik a tu je i trener Edin Kerveshi koji podržava sve nas, tj odlično poznaje situaciju u klubu i van njega, te je atmosfera u klubu vrlo pozitivna što će nam koristiti za dalje uspjehe do kraja sezone jer smo trenutno treći na tabeli, iza neprikosnovenih kk”Sigal-Prishtina” i kk “Peja” ali borićemo se i vjerujem da ćemo ih iznenaditi ako nam se pruži prilika – ističe Tuljković.
Saznali smo za jednu zanimljivost vezanu za vašu košarkašku karijeru. Naime, zahvaljujući svojim pozitivnim osobinama i kao čovjek ali i kao sportista imali ste ponudu na stolu da dobijete poljsko državljanstvo no vi ste to odbili jer vam je Bosna i Hercegovina u srcu. Da li je to tačno?
Pa da, to se desilo nakon prvog mog odlaska u Poljsku i igranja za kk”Legija” iz Varšave te sam dobio ponudu slične prirode jer smo trebali imati vize za bilo koju evropsku ekipu da nastupate, tako da sam se mogao pisati i računati kao domaći, tj poljski košarkaš i lakše bih putovao u druge države i bilo bi mi stvarno ok. No, sve je to u redu ali ja nisam razmišljao niti jedne sekunde jer Bosna je Bosna i tu je moje srce i duša i sve moje jer da sam tada uzeo državljanstvo Poljske ne bih ni nastupao za reprezentaciju BiH i ne bih izgradio takvu karijeru kao što sam je izgradio te mi nije nimalo žao što je tako ispalo.
Na kraju bih vam se ponovo srdačno zahvalio što ste našli vremena da napravimo intervju te bih srdačno poselamio sve čitaoce “Bošnjak-ks” kao i vaše sugrađane, a posebno ljubitelje košarke i pozvao ih da budu uz nas u našoj Hali sportova “Sezair Suroi” u subotu od 19h kada igramo veliki derbi sa kk “Trepqom” i koju ćemo sigurno pobjediti – istakao je Sarajlija Mujo Tuljković, jedan od najboljih BiH košarkaša, a odnedavno igrač kk “Bashkimija” kome naša redakcija želi puno zdravlja i uspjeha u daljoj karijeri ali i u prezentaciji ne samo prizrenske već i kosovske košarke.
Vinetu Ganić
