Zašto politički lideri sa Balkana pobjeđuju na izborima i kako kupuju glasove

U brojnim državama jugoistočne Evrope etablirali su se lideri koji ugrožavaju temelje demokratije. Prepoznatljiva je šema djelovanja koja se zasniva na defamiranju političkih protivnika i nezavisnih medija, i slavljenju poteza vlade, piše Noje Cirher cajtung:

“Mediji na Balkanu “vježbaju” autocenzuru. “Blic”, nekada kritički nastrojen list blizak opoziciji, podiže optužbe protiv poznatog glumca i homosekusalca Gorana Jeftića da je pedofil, a istovremeno piše hvalospeve Vučiću. Tako se stvara klima straha u kojoj se kritički nastrojeni mediji i intelektualci sve više ustežu da kritikuju vladu, a javnost se “vaspitava” da bude odana vladi.

Ali, kako ljudi poput Aleksandra Vučića u Srbiji, Nikole Gruevskog u Makedoniji, Milorada Dodika u Republici Srpskoj ili Mila Đukanovića u Crnoj Gori pobjeđuju na izborima? Da li su birači naivni ili zaista žele male diktatore? Iako za neke birače važi i jedno i drugo, odgovor je jednostavan: birači glasaju za malo para ili za posao. Glasovi se kupuju. Zbog krize je 50 ili 100 evra danas više vrijedno nego prije nekoliko godina. Osim toga, postoji direktna veza između radnih mjesta i podrške vladajućoj stranci. Za dobijanje posla u javnim preduzećima u državama bivše Jugoslavije, danas je još važnije biti član partije nego što je to bilo u doba komunizma.


A partije se programski i ideološki jedva razlikuju pa se od Sarajeva do Beograda može čuti – “svi su isti”. Stoga izgleda racionalno glasati za one koji vama lično donose makar i malu prednost. Tako iza nacionalističko-populističke fasade stoji klijentelistička mreža uz čiju pomoć stranke osiguravaju svoju vlast. Njihove izjave, da žele reforme, su samo prazna obećanja, u praksi se malo toga dešava. Takvo stanje odgovara državama i strankama unutar EU koje su protiv proširenja. Sve prisutnije autoritarne vlade na Balkanu su razlog da se i dalje odlaže prijem tih država u EU. Tako postoji simbioza između protivnika proširenja i autoritarnih političara Balkana”, piše list iz Švicraske.

Lažne nade Kosovara

Desetine hiljada građana Kosova je tokom proteklih mjeseci zatražilo azil u zapadnim državama. To je jedan od razloga za intervju sa kosovskim ministrom spoljnih poslova Hashimom Thaçijem koji objavljuje Frankfurter algemajne cajtung (FAZ). Zbog čega Kosovari napuštaju svoju domovinu, glasilo je jedno od pitanja na koje Thaëi odgovora:

“To je posljedica čudnih glasina da Njemačka velikodušno deli radne dozvole i dozvole boravka. To je apsurdno, ali je dovelo do toga da sve više ljudi ilegalno putuje za Njemačku. Čak i neki mediji na Kosovu su u januaru objavili priče o ljudima koji su u Njemačkoj navodno dobili stan i radnu dozvolu. Neki inače ozbiljni komentatori tvrde da države Zapadne Evrope zbog negativne stope nataliteta sada zovu Kosovare da se dosele. To nije tačno, ali je to bio povod za ljude da krenu.”

Novinar Frankfurter algemajne cajtunga je postavio i pitanje šta se u Prištini misli o diskusiji u Njemačkoj da se Kosovo, poput BiH, Srbije i Makedonije, stavi na listu “sigurnih zemalja”.

“Kosovo je sigurno. Priština ima nižu stopu kriminala od većine njemačkih gradova. Njemačka bi učinila dobro kada bi Kosovo proglasila sigurnom državom porijekla. Ipak, Kosovari bi morali biti u prilici da legalno putuju u Njemačku. Mladi ljudi su isfrustrirani. Oni se nalaze sat vremena leta avionom od Njemačke, ali ne mogu da posjete Berlin, da dođu na neki koncert ili kao učenici odu na razmjenu. EU je liberalizovala vizni režim sa državama poput Kolumbije ili Moldavije. Nije pošteno da se to nije učinilo i u slučaju Kosova”, tvrdi Thaçi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.