Podsjetimo, Sacco je 2013. godine objavila tweet u kojem je pisalo “Idem u Afriku. Nadam se da se neću zaraziti AIDS-om. Šalim se. Bjelkinja sam”. Tek kad je sletjela u Cape Town doznala je da je njezin tweet postao viralni hit zahvaljujući Samu Buddleu koji ga je podijelio sa svojih 15 000 sljedbenika. Tvrtku IAC u kojoj je u to vrijeme radila, javno se ogradila od njezine objave.
Izgubila posao i dobivala prijetnje smrću
Zbog nepažljive je objave izgubila posao, uništen joj je ljubavni život, a dobivala je i prijetnje smrću.
No, nakon više od godinu dana, PR konzultantica odlučila se vratiti u medije kako bi s javnošću podijelila priču o tome koliko razorna sramota na društvenoj mreži može biti.
“Vjerovala sam da moj tweet niko neće doživjeti ozbiljno. Nažalost, nisam jedan od likova iz South Parka niti komičar pa nije postojao opravdan razlog da epidemiju komentiram na tako politički nekorektan način”, govori Sacco.
Govori da se radilo o traumatičnom iskustvu, nije mogla spavati, budila se usred noći, a čak su joj i članovi obitelji poručili da je okaljala ugled obitelji.
“Javno sramoćenje nema veze s njom”
Sve njezin objave našle su se pod povećalom pa je bila prisiljen odseliti iz New Yorka i pronaći novi posao. Susrela se i Biddleom koji se javno ispričao zbog retvitanja.
Njezina je priča privukla pažnju Jona Ronsona, autora knjige koja se bavi javnim sramoćenjima.
“Kad sam je upoznao imala je želju tisućama ljudi objasniti na koji su je način povrijedili i nekako popraviti svoj imidž. No, sad joj je postalo jasno da javno sramoćenje nema veze s njom. Društvene mreže savršene su za manipuliranje našim željama da bude prihvaćeni, a upravo je to dovelo do ovog”, govori Ronson i zaključuje: “Njezini mučitelji su dobivali pohvale čim su je počeli vrijeđati pa su i nastavili raditi isto. Njihova motivacija bila je ista kao i njezina, željeli su pažnju stranaca”.
