Pri dolasku, na samom početku, momenat zbunjenosti. Razlog za to je da Kancelarija za zajednice i povratak u općini Gnjilane, jednostavno ne posjeduje informacije o broju osoba bošnjačke zajednice u ovom gradu.
Ipak, od g.Shaina, predsjednika Komiteta za Zajednice pri S.O. Gnjilane. Inače, ovaj Komitet se uglavnom bavi rješavanjem mogućih problema nevećinskih zajednica, bilo da se radi o slobodi govora i kretanja, ili bilo kakvom drugom problemu fizičke prirode. Pored ovoga, Komitet, po potrebi, upućuje i orjentira građane iz nevećinske zajednice, na mjesta gdje mogu dobiti neku drugu vrstu pomoći, misli se na materijalnu. Inače, g.Shain sa ponosom naglašava da u Komitetu za Zajednice pri S.O. Gnjilane rade ljudi iz svih mogućih zajednica koje žive na Kosovu.
Sada dobijamo i konkretne informacije o nevećinskim zajednicama, i znamo adrese Bošnjaka u ovom gradu. G.Shain kaže da pripadnika bošnjačke zajednice u region Gnjlana je veoma malo, ali ipak ih ima.
“Bošnjaka u opštini Gnjilane ima, ali to su uglavnom žene u starijoj dobi, i osobe iz mješovitih brakova. Međutim, tu u centru grada, živi bošnjačka obitelj Kuč, koji su porijeklom iz Rožaja, ali su nekada davno došli na ove prostore. Žive fino, materijalno su dobro situirani, i nemaju nikakvih problema.”
Odlazimo do doma obitelji Kuč, i razgovaramo sa gospođom Havom, koja kroz kratki historijat svoje obitelji, daje nam smjernice za ovaj dio Kosova, a što se tiče Bošnjaka. Jedna divna žena, puna pozitivne energije, i uz neskrivenu ljubav za zemlju u kojoj živi, priča nam o historijatu obitelji Kuč. Konstantno naglašava ljudske kvalitete, insistirajući i na tudjoj, a i ličnoj dobroti i poštenju, kaže da se materijalno ima, tako da postoje mogućnosti i želja da pomognu onima kojima je pomoć zaista potrebna.
“Dosli smo prije nekih 53 godine, odmah smo se uklopili u ovu sredinu. Imamo dobre komsije, sa svima se družimo, bez obzira na nacionalnost, i nemamo nikakvih problema. Niko i nikada nije nam zakucao na prozor ili na vrata, da nam kaže vi ste Bošnjaci…..živimo lijepo, materijalno mnogo dobro stojimo, sin je otvorio svoju privatnu firmu. Pošteno živimo i pošteno radimo. Eto, mi smo Bošnjaci, i mi nikada nećemo da bježimo sa Kosova, nikada nećemo Kosovo napustiti. Nama je lijepo ovdje. Gdje god drugdje da odeš ti si tuđinac, a ovdje smo svoj na svome. Za mene nijedna druga država ne predstavlja ništa, samo Kosovo. Ko hoće da radi, može nešto da nadje i zaradi, samo pošteno. Evo, tu mi je i unuk, ide u šesti razred, uči na albanskom, a zna i druge jezike, a u kući pričamo bosanski. Imam kćerku u Švicarskoj, koja nam dosta šalje, a evo i malom je kupila i klavir. Eto, sve što čovjek može da pozeli, mi to imamo.”
U jednom momentu, g.Hava se zamisli, pa onaku tiše, i tužnim glasom krenu da priča kako su se sinoć svi ukućani rastuzili i potresli.
“Gledali smo program o jednoj familiji iz Kacanika, sedmoro male djece, otac im je bubrežni bolesnik. Djeca plaču, nemaju hrane, kuća im je u mnogo lošem stanju, ulazi im voda, žive od jedne male socijale…ma šta da kažem, svi smo ovdje plakali. Moj sin ih je odmah zvao telefonom, ponudio je pomoć, i novčano a i u stvarima. Rekla sam Enesu (sinu), da ode i vidi šta im je najpotrebnije, sve ću da im dam iz kuće, jer mi imamo dosta. Voljela bih da pomognem ovoj familiji, i svakom dobrom i poštenom čovjeku. Svi radite i živite pošteno. Nemojte se baviti dalaverama. Neki ste se ovdje rodili, a neki niste, ali ovu državu volite i priznajte kao svoju državu. Molim svakog Bošnjaka na Kosovu da bude pošten i iskren, da ide pravim putem i da ne pravi razlike među ljudima.”
Bile su ovo rijeci Have Kuč, žene starog kova, žene koja zna šta je život, koja ima i želi to da pruži i drugima.
A, u Gnjilanu, živi i radi gospođa Elmina Mehović Mahmuti, direktor regionalne policije u region Gnjilana, inače sa činom pukovnika.
Ono što smo culi i ranije, potvrđuje nam i gospođa Mehović Mahmuti, a to je da Bošnjaka ovdje ima veoma malo, i uglavnom su tu u pitanju žene. Na konstataciju da Bošnjaci ovdje u principu žive dobro, ona nam kaže da je to neki srednji standard, ali da nemaju potrebe za pomoć.
“Tačno je, nemaju neke velike potrebe za pomoć, ali ima nekih kojima bi trebala materijalna pomoć, jer ih je puno članova, niko ne radi a ima i bolesnih. Znači, pričamo o mješovitim obiteljima, ali ipak u principu većina su dobro situirani. Što se tiče medjuljudskih i medjuetničkih odnosa, pomenula bih da je poslje rata bilo male nesigurnosti kod srpske zajednice, a što se ticalo slobode kretanja, ali to je trajalo veoma kratko. Eto, slobodno mogu reći da više od 12 godina nema nikakvih problema.”
Pošto region Gnjilana ima oko sebe još nekoliko manjih općina, misli se po broju stanovnika, direktoricu smo upitali da li u njima postoji osoba iz bošnjacke zajednice. Medjutim, ipak je to malo, jer u kameničkom kraju postoji jedna bošnjacka zajednica, zive i rade tamo, dok je u Vitini to još manje, ali interesantno da tamo egzistira hrvatska zajednica.
“Što se tiče bošnjačke zajednice po ovim općinama, to su uglavnom starije žene koje su se tamo udale, a u Gnjilanu i Kamenici ima onih mladjih, koje su se ovdje udale, žive i rade, ili su se školovale u Prištini ili Gnjilanu. Međusobno se poznaju, kontaktiraju, normalno druže se i sa većinskom zajednicom, jer bošnjačka zajednica je ovdje veoma visoko kotirana, a iskreno gledajući, i mišljenja sam, ne samo ovdje nego i na cijelom Kosovu. Pomjenula bih pozitivnu diskriminaciju, znači ponekad pomoći u nekakvom smislu neku zajednicu, i za sve ljude ovdje na Kosovu ima mjesta. Lakše bi bilo kada bi ljudi poznavali albanski jezik, jer Ustav i zakoni Kosova daju im jednakost i prava da koriste svoj maternji jezik.”
Fadil Rexhepi
Radio Kosovo 2
