Imigranti sa prostora bivše Jugoslavije često su korišteni kao primjer dobro integriranih zajednica u Njemačkoj.
Prve generacije počele su pristizati u tu zemlju davnih 1960-ih. Nakon rata, mnogi počinju dolaziti i zbog školovanja i profesionalnog usavršavanja.
Faris Kalabić rodom je iz Bosne i Hercegovine. U Berlinu živi godinama i radi u prestižnom Evropskom uredu za patent. Sebe smatra dobro integriranim u njemačko društvo.
“Nakon što sam završio doktorat, pronašao sam posao ovdje u patentnom uredu. I, ako sve bude u redu, ne mislim se micati odavde”, kaže Kalabić.
On je jedan od nekoliko stotina hiljada Bosanaca koji su odlučili početi novi život u Njemačkoj. Neki su tamo već pola stoljeća.
“Prvi imigranti iz Bosne i Hercegovine počeli su dolaziti u ovu zemlju davnih 1960-ih. Danas, pola stoljeća kasnije – za sebe kažu da su dobro integrisani, ali da žele očuvati svoju kulturu i običaje”, izvještava Al Jazeera.
Bosanski kulturni centar u Berlinu služi upravo za očuvanje kulture i običaja.
Za razliku od imigranata iz Afrike ili Azije, oni iz Bosne i Hercegovine kažu da su dobro integrirani te da se zbog svog izgleda – ne suočavaju sa ozbiljnom diskriminacijom.
“Mi Bosanci i Hercegovci smo zbog našeg fizičkog izgleda manje diskriminirani za razliku od drugih. Mada je to, kad je sama vjerska orijentacija u pitanju, kada su recimo žene sa maramom u pitanju, onda je to naravno drugačije”, kaže Meho Travljanin, predsjednik ovog centra.
Njemačka je druga najpoželjnija destinacija za imigrante nakon Sjedinjenih Američkih Država.
U odnosu na prethodne godine, njihov broj je 2013. porastao za 13 posto.
Većina dolazi iz zemalja Evropske Unije – pretežno Poljske, ali i Bugarske, Grčke i Mađarske. U posljednje vrijeme, pristižu i mnogi iz Sirije i Iraka.
Njemačka je doseljenicima pružila priliku za obrazovanje i zaposlenje. To je vjerovatno razlog zašto je ljudi poput Farisa ne planiraju napustiti.
