Nedavno je u Sarajevu u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine upriličena izložba najpoznatijeg švicarskog slikara Ferdinanda Hodlera za pripadnike diplomatskog kora u BiH. Fundus Galerije, oko 6.000 umjetničkih djela, čini i bogata Hodlerova kolekcija – 200 radova. Švicarska je nakon rata u Bosni i Hercegovini uložila više od milion maraka (500.000 eura) za obnovu Umjetničke galerije BiH da bi na pravi način očuvala djela svog nacionalnog slikara, piše Slobodna Evropa.
Zanimljiva je priča kako su se Hodlerovi radovi našli u bh. prijestolnici, jer pomenuti umjetnik nikad nije posjetio Sarajevo.
Ferdinand Hodler je djelovao krajem 19. i početkom 20. vijeka. Pripadao je umjetičkom periodu zvanom secesija ili jugendstil. Njegov opus, pored rodne Švicarske, veže se i za Austriju, Njemačku i Francusku.
“Svi veliki historijski događaji tog doba bili su povjereni Hodleru da ih napravi u grandioznim dimenzijama. To su scene kao što je ‘Pobuna jenskih studenata 1813.’, ‘Bitka kod Marinjana’, ‘Bitka kod Nefelsa’, ‘Bitka kod Frajbrunena’. Hodler je poznat i po svojim pejzažima. Najčešće su to motivi Ženevskog jezera, kao i sniježnih Alpa. Tu su i alegorijske kompozicije koje simboliziraju život, dan, noć. Međutim, za njegovo najpoznatije djelo smatra se dizajn švicarske novčanice – franka”, kaže za RSE Ivana Udovičić, kustosica Umjetničke galerije BiH.
Sve pomenute segmente iz Hodlerovog opusa Umjetnička galerija BiH posjeduje u svom fundusu. U pitanju su crteži, akvarelirani crteži, ulja na platnu, uljane skice, pa čak i fotogravure dorađene temperom i akvarelom.
“Ferdinand Hodler je, kao nijedan do tada švicarski umjetnik, vješto ilustrovao imidž Švicarske kako u zemlji, tako i u inostranstvu”, navodi za naš radio Heinrich Maurer, ambasador Švicarske u BiH.
Osim grandioznih historijskih slika i dizajna novčanica, Hodler je vječitu inspiraciju pronalazio u ženama. Jedna od njih je bila i Jeanne Charles – Cerani (Žan Šarl – Serani), Hodlerova muza duže od 15 godina.
”Koliko je bila važna Hodleru govori da je gotovo na svim značajnim kompozicijama gdje se pojavljuju ženske figure, između ostalih, i Jeanne. Još jedan kuriozum je da se njezin portret našao na švicarskoj novčanici apoena od 50 franaka. Dakle, pored veličanja ljudskog rada – prikazi kosca, i drvosječe, što su simboli sa samoga švicarskog grba – tu je i portret jedne žene koju je sudbina dovela u Hercegovinu, a zahvaljujući kojoj mi u Bosni i Hercegovini imamo Hodlerovu zbirku”, ističe Udovičić.
Poznavaoci prilika tvrde da je veza švicarskog slikara i njegovog modela bila mnogo dublja od pukog poziranja.
“Zapravo, ona je bila jedna od njegovih omiljenih figura i gošći u ateljeu, te je i sama imala ambicije da postane umjetnica. Imala je i dozvolu da, sa vremena na vrijeme, uzme nešto iz njegovog ateljea. Neke dijelove kolekcije, koju je na takav način prikupila i čuvala, dobila je na poklon od samog umjetnika. Interesantno je da posjedujemo i nekoliko njenih radova, kao i neke Hodlerove koje je ona dorađivala. Naravno, takvi radovi nemaju autentičnost samog Hodlera, ali su specifični zbog dorade jednog amatera na remek-djela”, pojašnjava Udovičić.
Tako je Charles – Cerani prikupila više od 100 radova iz Hodlerovog ateljea.
Nakon smrti Ferdinanda Hodlera u Ženevi 1918. godine, Jeanne – koja je već iza sebe imala jedan brak – ponovo se udaje. Ovaj put, njen izabranik je diplomata Kraljevine Jugoslavije Mehmed Ćišić. Okončanjem svoje diplomatske karijere, Ćišić se vraća u rodni Mostar sa suprugom Jeanne i donosi Hodlerovu kolekciju koja je sve vrijeme bila brižno čuvana. Budući da par nije imao potomaka, Mehmedova familija – dobivši Hodlerove slike u ostavštinu – odlučila ih je prodati.
“Zahvaljujući Aliji Bejtiću 1965. osnovan je Zavod za zaštitu i uređenje spomenika kulture grada Sarajeva, čiji je bio prvi direktor. Bejtić je prepoznao značaj zadržavanja Hodlerove zbirke u BiH, pa su tako djela švicarskog umjetnika iz Mostara došla u Sarajevo. Zavod ih je, zapravo, prvi kupio, da bi kasnije bila ustupljena Umjetničkoj galeriji BiH”, kaže Ivana Udovičić, te dodaje:
“Ponovno rođenje te zbirke desilo se kada je u Sarajevo došao poznati stručnjak za Hodlera Jura Brüschweiler. On je obradio i procijenio sva zatečena djela i uvrstio ih u cjelokupan Hodlerov opus. Okončanjem posljednjeg rata u BiH i otvaranjem Ambasade Švicarske u Sarajevu, diplomate su bile iznenađene vanjskom devastacijom Umjetničke galerije BiH i činjenicom da su se u njoj sačuvala Hodlerova djela a koja su njihov nacionalni simbol.”
Umjetnička galerija BiH je tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini pretrpjela 47 granatnih napada. Krovna konstrukcija bila je skoro potpuno uništena. Stoga je Vlada Švicarske odlučila da, odmah iza rata, otpočne sa obnovom ove zgrade.
“Ferdinand Hodler je jedan od najznačajnijih švajcarskih umjetnika. Budući da je riječ o nacionalnoj ikoni, švajcarsko društvo je smatralo da, bez obzira gdje se ta kolekcija nalazi – u jednoj ratom rasturenoj zemlji i u jednoj uništenoj umjetničkoj instituciji, zaštiti svoju kolekciju. Znači, nisu oni investirali zato što smo bili jadni poslije rata, nego su investirali da bi svoje nacionalno blago zaštitili”, kaže Maja Abdomerović, kustosica Umjetničke galerije BiH.
Nakon četvorogodišnje rekonstrukcije Galerije, u njoj je priređena Hodlerova izložba koja je potom doživjela reprizu u švicarskom Oltenu. Kasnije je kolekcija predstavljena i u Zagrebu, te Ljubljani. Ovim gostujućim izložbama Hodlerova zbirka postaje poznatija široj javnosti..
“Sticaja okolnosti umjetnička djela nerijetko se zateknu u nekim drugim zemljama i muzejima. Odgovornost onih koji čuvaju te radove i onih čije je izvorno vlasništvo je podjednaka. Odgovorne zemlje, poput Švicarske u ovom slučaju, znaju kako se treba odnositi prema svom kulturnom nasljeđu, bez obzira gdje se djela nalaze. Mi u Umjetničkoj galeriji BiH smo svjesni toga”, naglašava Strajo Krsmanović, direktor Galerije.
Tako je Ferdinand Hodler, bez da je ikada posjetio Sarajevo, postao most prijateljstva Bosne i Hercegovine i Švicarske.
“Snažno vjerujem da je kultura most, da je platforma za razmjenu, međusobno uvažavanje i razumijevanje. Kultura nije ekskluzivitet. U Švicarskoj, kao i u Bosni i Hercegovini, žive različiti narodi. Ove zemlje su raskrsnica mnogih kultura. Stoga, to bogatstvo trebamo njegovati, jer otvorenost prema kulturi uvijek donosi dobre rezultate”, zaključuje Heinrich Maurer, ambasador Švicarske u BiH.
