Možda je neko 2003. pa i 2004. pomislio da će nešto od reformirane osnovne škole biti. Ali 2005. godine u to da u reformi ima ičega novog (osim jedne godine više za učenike u osnovnoškolskim zidinama) više nisu vjerovali čak ni idejni tvorci (još se do danas ne zna ko su oni).
U RS-u su samo promijenili broj odjeljenja u FBiH su komplikovali, krenuli ispočetka i došli na isto – formalno jesu napravili novi nastavni plan i program, ali je sadržajno to bio program osmogodišnje osnovne škole . Dobili smo istu, a skuplju osnovnu školu. Reforma osnovnoškolskog obrazovanja ne može se nazvati reformom – sve je ostalo u skladu s ranijim obrazovnim sistemom: nejasni ciljevi, nepostojeći ishodi, gomile lekcija, nepovezanost sadržaja među predmetima u istom razredu, neprilagođenost programa uzrastu, otuđenost od promjena u savremenom svijetu…
Bosna i Hercegovina je imala zaista jedinstvenu priliku (jer ne mijenja se obrazovni sustav baš svake godine) i nije je iskoristila – komentira Ibrahimović. Suštinski, nastavlja, nije važno koliko osnovna škola traje, ako je kreirana fleksibilno, ako je osigurana edukacija nastavnika, ako su “nastavnički fakulteti” povezani sa školama, ako je to škola koja nudi upotrebu stečenih znanja, pomaže đacima da razvijaju kreativnost.
– U Bosni i Hercegovini to nije slučaj – škola je još mjesto ideologizacije, okoštalih nastavnih metoda i miljama daleko od đačkih potreba i interesa. Ministarstvo za nauku obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo uradila je analizu NPP-a devetogodišnjeg obrazovanja. Među ostalim, zaključci su kako nastavni plan i program nije usmjeren na dijete nego polazi od unaprijed zadanih sadržaja, programi su zadržali svoju preskriptivnu funkciju; znanja i vještine iz jednog područja ne koriste se u drugima, čime se onemogućava smisleno učenje i sposobnost primjene znanja u drugom kontekstu. Zapravo, NPP u formi jedinstvenog dokumenta ne postoji, on je više zbir predmetnih silabusa – kaže Ibrahimović.
Slično razmišlja i nastavnik arapskog Saudin Sivro, predsjednik jednog od obrazovnih sindikata u BiH.
– Djeca su jedino izgubila godinu života. Reformom nismo dobili niti rasterećenje niti digitalizaciju, što je bio cilj. Nismo ostvarili niti ono ključno – probudili kreativnost djece, da stvaraju… Nadam se da će se dobro razmisliti i vratiti osmogodišnji program. Također, u cijeloj državi nije usklađen takav program što je također problem – smatra Sivro. S programom nisu zadovoljni ni roditelji.
– Moja je kćerka pošla ove godine u prvi razred i njoj je dosadno jer su u vrtiću učili mnogo više, pisanje su već svladali s tetom – rekla je jedan od nezadovoljnih majki u Mostaru. Vlasti pak smatraju kako sistemu ništa ne nedostaje. Vlast smatra kako takve tvrdnje nikako ne stoje jer u konačnici, roditelji nisu kompetentni kritikovati sistem.
