Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara objavio je juče tajnu prepisku službenika HSBC banke. Njome se dokumentuje ono o čemu svjetska javnost godinama priča: dio švicarskih banaka živi od onih koji su spremni da plate visoke provizije bankara kako bi utajili porez u svojim državama.
Prema jednom od objavljenih dokumenata, službenik HSBC banke opisuje uznemirenje kada im je, u želji da položi 20 miliona evra, došao jedan građanin Srbije.
– Zamolili smo ga da se pri budućim posjetama banci ponaša manje upadljivo. Rekli smo mu da se dosad nismo mješali u njegove transakcije, ali da bismo više cjenili kada bi se iznosi koje donosi smanjili. Odgovorio je da razumije našu zabrinutost i poručio da će ubuduće koristi manje iznose – kaže se u jednoj od bilješki službenika zaduženog za misterioznog srpskog državljanina.
U dokumentima „Svisliksa“ pominje se 38 klijenata povezanih sa Srbijom, od kojih najmanje pet ima srpski pasoš. Kroz račune povezane sa Srbijom prošlo je ukupno 46 miliona dolara, a najveći ukupni iznos povezan direktno sa Srbijom je 11,1 milion.
Razlog što nema više „srpskih para“ na tajnim švicarskim računima nije u malom interesovanju tih bogataša za usluge HSBC banke, već procjena švicarskih tajnih bankara da bi klijenti iz Srbije svojim neopreznim ponašanjem mogli da im pokvare mnogo ozbiljnije poslove.
Srbija je po broju klijenata na 106. mjestu liste, na kojoj su državljani 200 zemalja. Hrvatska je po broju klijenata 107. na listi, Makedonija 157, Bosna i Hercegovina 164, Crna Gora 132, a Slovenija 146.
O vraćanju prljavog novca u Srbiju brine Uprava za spriječavanje pranja novca. Za razliku od ranije, kada u Srbiji nije izrečena nijedna pravosudna presuda zbog pranja novca, sada ih ima tridesetak.
Ipak perači para ne žale sredstva kako bi našli nove puteve da svoj novac ubace u legalne tokove. Pokušavaju, na primjer, da uđu kroz sektor nekretnina ili tzv. keš intenzivne poslove kao što su građevina, a u posljednje vrijeme sve više i ugostiteljstvo.
Prevara u tri koraka
KORAK 1: Otvaranje računa
Gospodin X otvara račun na svoje ime. Potom, banka umjesto njegovoh imena, stavlja ime ofšor kompanije, a kasnije umjesto imena kompanije, račun dobija broj.
KORAK 2: Vođenje računa
Sva dokumentacija ostaje u banci, ništa se ne šalje na kućnu adresu ili mejl. Klijent bira da li će kontaktirati direktno s s bankom ili preko posrednika.
KORAK 3: Pristup računu
Klijent putuje u Švicarsku, u filijalu banke, i tamo lično podiže novac i upravlja sredstvima. Klijentovo ime i detalji računa se čuvaju u banci odvojeno.
