Inače, poznati akademski slikar Baqi je svoje radove izlagao širom evropskih gradova počevši od , sada već dalekih 70-tih i 80-tih godina u gradovima Albanije i Italije, no on je sve više aktivniji u posljednjih pet godina kada njegove izložbe slike žele vidjeti mnogi ljubitelji njegovog slikarskog umijeća u mnogim gradovima Evrope gdje se na njihove pozive rado odaziva. No da bi ova priča bila daleko zanimljivija pobrinuo se sam gospodin Baqi tj Bačić istakavši, između ostalog, u intervjuu za naš web-portal “Bošnjak-KS” da njegovi preci potiču iz jednog od najljepših gradova u BiH, Mostara te da su polazeći kao muhadžiri u Tursku prije skoro 200 godina zastali u Albaniji, Dursu te tu ostali zanavijek živjeti.
Evo njegove zanimljive priče koja će, vjerujemo, zaintrigirati mnoge naše čitaoce jer je riječ o čovjeku o kojemu je više puta pisao i posjećivao, sada već bivši, predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) prof.dr. Ferid Muhić (od prošle nedjelje umjesto njega sada je novi predsjednik BANU akademik dr. Muhamed Filipović).
Šta se to novo desilo u životu ovog, kako rekosmo, doajena balkanskog slikarstva od našeg zadnjeg susreta juna mjeseca prošle godine, dakle od pomenute njegove izložbe pa do danas za naš web-portal gospodin Baqi (Bačić) između ostalog, ističe:
“Selam vašim čitaocima, ništa novoga jer sam stalno na putu i stalno imam neke izložbe te, eto kada želim da se odmorim ja dođem u vaš stari grad (smjeh). Da se predstavim vašim čitaocima jer je takav red, jeli, ja sam Mehmed Met Baqi, zapravo Bačić a dolazim iz okoline primorskog grada koji vi Kosovari rado posjećujete a to je grad Durs, u Albaniji. Ja sam, inače, profesionalni akademski slikar koji voli slikarstvo i tim se zanimanjem u skorije vrijeme bavim kao zanimljivim hobijem jer svako od nas ima poneki hobi, a to je za mene slikarstvo čime se bavim preko 40 godina. Izlagao sam svoje slike širom Evrope te mnogih gradova koji inspirišu svakog slikara i umjetnika svojom ljepotom a tu svakako spada i Prizren. Dakle, vaš grad ću postaviti, rame uz rame, sa jednim Parizom, Briselom ili Ženevom jer ko od nas slikara ne voli nacrtati i naslikati vaš stari kameni most, vašu čuvenu Sinan-pašinu džamiju, kompleks Prizrenske lige ili neizbježnu ljepoticu koja mami svakog turistu a to je vaša stara tvrđava Kaljaja a to su, kako rekoh, sve te inspiracije za slikanje i za slikare-amatere a bogami i za nas profesionalce u tom poslu”, ističe Baqi i dodaje:
Na Kosovo, kako rekoh, dolazio više puta te izlagao u Prištini i Peći a u Prizrenu često volim doći i drago da su moje izložbe vrlo posjećene a vaši sugrađani se prilično razumiju u slikarstvo i to je ono pozitivno u čitavoj ovoj priči.
Na naše pitanje u čemu se sastoji ta privrženost slikarstvu i da li omladinu u balkanskim državama interesuje slikarstvo, gospodin Baqi koji je i inače profesor slikarstva u nekoliko osnovnih i srednjih škola u Tirani ali i profesor na nekoliko tamošnjih Fakulteta ističe da se u posljednjih nekoliko godina mladi okreću sportu i muzici a naročiti se ,,druže“ sa kompjuterima ili mobilnim telefonima te sve manje imaju vremene za neki hobi kao što je, recimo, slikarstvo.
“Moram reći da imamo puno talentirane djece no treba se puno raditi da bi se došlo do vrhunskog majstora sa kičicom, tj do profesionalnog slikara”, kaže Baqi i nastavlja: Na mojim crtežima preovladavaju autoportreti žena te volim slikati i more, ljude, brodove, rijeke, planine i još mnogo toga jer sve zavisi od inspiracije te od trenutnog raspoloženja.
Govoreći o svom porijeklu Baqi ističe da njegova familija potiče iz Bosne i Hercegovine, tačnije iz grada behara i ruža, Mostara koji su u Albaniji oko 160 godina u mjestu koji se nalazi blizu grada Dursa te su oni ostali živjeti svih ovih godina u tom mjestu gdje su se asimirilali u Albance.
“Pošli smo bježati za Tursku jer su tada na Balkanu bila gadna vremena i brod kojim su moji preci putovali za Aziju se baš ispred Dursa pokvario i neko je tada govorio da smo upravo u Turskoj a kako je u ta vremena bilo puno nepismenog stanovništva mnogi moji preci ali i zemljaci, da tako kažem, su pomislili da je to istina i tako ostadosmo svo vrijeme u tom gradu gdje živimo normalnim životom, imamo dobra zapošljenja mladih, kući govorimo i albanskim ali i bosanskim jezikom a tek ako neko od nas zapjeva neku staru bosansku pjesmu ili sevdalinku mi svi zajedno zapjevamo ali i poneko zaplače jer te nešto stegne u grudima ili je to neka vrsta nostalgije”, uz osmjeh ističe gospodin Baqi. Dakle, ima puno tamo naših ljudi koji su radni i lijepo žive, ima nas i pjevača, biznismena, doktora, profesora ali i poslanika u Skupštini grada kao i u Parlamentu Albanije i nama je drago zbog toga. Imam tri ćerke i jednog sina i svu oni odrasli ljudi koji imaju svoje porodice a neki put kada se vidimo pričamo i bosanskim jezikom no moram reći da, nažalost, unuci ne znaju pričati no ja ih pokušavam učiti da ne bi zaboravili svoje korijene. Sin se bavi dizajnom i reklamnim porukama dok dvije ćerke sa svojim porodicama žive vani, dakle jedna u Italiji, u Đenovi, a druga u Austriji, tj u Beču. Ipak, krv nije voda te se vidimo, akobogda, u junu mjesecu na nekoj novoj izložbi mojih slika, a meni ostaje preporuka da svim mojim rođacima i prijateljima preporučim vaš web-portal jer je to pravi naš “prozor u svijet”, istakao je poznati akademski slikar Mehmet Met Baqi iz Dursa a riječ je, kako rekosmo, o vrlo srdačnom čovjeku koji posjetioce mami svojim slikama, osmjehom ali i poznavanjem ne samo slikarstva već i historije u kojoj je historija nama drage Bosne i Hercegovine negdje duboko u njegovom srcu, ali nije zaboravljena te se prenosi u njegovoj porodici sa koljena na koljeno…
Iz bogatog slikarskog opusa ovog doajena slikstarstva na prostorima Balkana, izdvajamo:
1970 – se pojavio u slikarstvu, prva izložba u Tirani – Albanija;
1980 – 1990: 6 slikarskih kolektivnih izložbi – Albanija;
1993 – samostalna izložba u Bellooni, Napoli – Italija;
1994 – samostalna izložba Caserta, Napoli – Italija;
2006 – kolektivna izložba u Galeriji Jozef – Durs;
2007 – kolektivna izložba u Galeriji Jozef – Durs;
2O10 – niz kolektivnih i samostalnih izložbi u Dursu i Prištini;
2011 – 2014 – niz kolektivnih i samostalnih izložbi u Dursu, Luksemburgu, Briselu (Belgija) , Parisu (Francuska) i Cirihu (Švicarska).
Od poznatijih novinara 2008-te godine dao veoma zapažen intervju za RTK-1 urednici redakcije na bosanskom jeziku gospođi Nadiri Avdić – Vllasi kao i magazinu na bosanskom jeziku na Kosovu – ,,Alem“.
Od poznatijih kritičara zapaženu i pozitivnu kritiku za njegov dosadašnji slikarski opus 2007 godine dao je prof. dr Ferid Muhić u albanskom listu “Vizija i Verzija” ;
Što se tiče njegovog članstva u mnogim značajnim balkanskim i evropskim klubovima slikarstva i umjetnosti gospodin Met Baqi, odnosno Mehmed Bači je član kluba ,,Umjetnici bez granica“ iz San Prisca u Italiji i to od 2003-će godine, član je Kluba pisaca i slikara iz Albanije, tj Dursa od 2008. godine a iste te godine postao je član prestižnog Kluba Akademika slikarstva sa sjedištem u Parisu u Francuskoj.
Vinetu Ganić
