Desilo se to prije nešto manje od 5 godina, 22. maj 2010. godine, Santiago Bernabeu a pred Interom stajao je veliki Bayern iz Munchena. Upravo te večeri ekipa iz Milana se popela na krov Evrope podigavši pehar Lige prvaka, svoj 3. u historiji.
Krenimo redom… Inter je u sezoni 2009./10. napokon napredovao u Ligi prvaka. Nakon protekle tri godine završavanja ovog takmičenja u osmini finala, milanska ekipa napokon je došla do četvrtfinala, nakon što su u osmini finala izbacili Chelsea ukupnim rezultatom 3:1. U četvrtfinalu su ukupnim rezultatom 2:0 pobijedili ruski CSKA Moskva te prošli u polufinale. Tamo ih je čekao aktuelni prvak Europe Barcelona koju su u prvoj utakmici na San Siru pobijedili rezultatom 3:1. U uzvratnoj utakmici, odlučni Inter izgubio je 1:0, ali je ukupnim rezultatom 3:2 uspio proći u finale Lige prvaka gdje ih je čekao Bayern München. U finalu je Inter glatko pobijedio s 2:0 zahvaljujući Diegu Militu koji je postigao oba gola za treću titulu Internazionala u Ligi prvaka.
U toj sezoni Inter je također osvojio i Serie A, peti put za redom (nalazio se dva boda ispred Rome) te italijanski kup pobijedivši rimski klub u finalu rezultatom 1:0. Osvojivši Scudetto, italijanski kup i prestižnu Ligu šampiona u jednoj sezoni, Internazionale je postigao tzv. Treble (tzv. trostruki naslov) postavši prvi italijanski klub kojem je ikad to pošlo za rukom.
15. juna 2010. Inter je predstavio novog trenera Rafaela Beniteza koji je došao iz Liverpoola. Španski stručnjak odmah je osvojio svoj prvi trofej, Superkup Italije savladavši Romu 3:1, a u decembru 2010. stigao je i naslov Prvaka svijeta.
Turbulencije u Interu su počele. Nezadovoljni pozicijom na tabeli, uprava Intera smijenjuje Beniteza u januaru 2011. godine i na čelo postavlja Leonarda. Novoizabrani trener Intera uspio je smanjiti zaostatak za Milanom, ali Inter je sezonu završio na drugom mjestu. U četvrtfinalu Lige Prvaka poraženi su od Schalkea, a na kraju sezone napušta ih trener Leonardo koji odlazi u PSG.
Gasperini koji je naslijedio Leonarda, nije se proslavio na klupi Intera i smijenjen je nakon samo 3 mjeseca na kormilu Nerazzurra, od strane još jednog Italijanskog stručnjaka, Claudija Ranijerija. Nakon poraza protiv Juventusa (2:0), Ranieri je smjenjen sa klupe Intera, a njegovo mjesto preuzeo je Stramaccioni. Mladi trener je vodio Inter u sezoni 2012/13, i nakon lošeg 9. mjesta, na kraju je otpušten. U maju 2013. godine, plavo-crne je preuzeo Walter Mazzarri koji je do tada vodio Napoli. Ni Mazzari nije ostao dugo na klupi Intera. Nakon niza razočarenja, 14. novembra 2014. godine uprava Intera mu uručuje otkaz, ostavivši ekipu na 9. mjestu Serie A.
Povratkom Mancinija, mnogi navijači Internazionala očekivali su bolje i ljepše dan. Od dolaska Mancinija, Inter je upisao tek četiri pobjede sa pet nerješenih i šest izgubljenih utakmica. Zabrinjavajuće je to da ekipe koje su teoretski slabije i “jeftinije” od Nerazzurra uspjele pobjeđivati i uzimati bodove plavo-crnima. Kap koja je prelila času, bila je utakmica protiv Sassuola koja je završena porazom “plavo-crnih” od 1:3. Katastrofalna statistika govori da se Inter nalazi u donjem dijelu tabele sa osvojenih 26 bodova, gol razlikom 30:29, te trinaestim mjestom, čime jedan italijanski velikan ne treba da se zadovolji.
Prije samo nekoliko godina, u svojim rukama su držali svaki pehar koji je fudbalski svijet tada poznavao, sada ekipi iz milana predstoji grčevita borba… scudetto je nezamisliv, Liga prva gotovo nedodirljiva, a borba za izlazak na Euro-scenu tek tračak nade. Takmiče se na dva fronta, Europa Liga u kojoj igraju protiv Celticsa te nacionalno prvenstvo u kojem im ne ide baš najbolje. Iz Kup takmičenja su izbačeni od Napuljske ekipe. Ostaje da vidimo da li će se slavni Internazionale vratiti putem stare slave.
