Što se rada Visokih predstavnika tiče, lako ti je znati: koji je najviše nervirao negativce, taj je bio najbolji.
Da bih ilustrovao šta je istinska moć, ispričaću vam vic koji govori o nekadašnjem gradonačelniku Podgorice. Vic kaže kako je gradonačelnik volio da gradi. I gradio je, i po gradu i oko njega – gdje je i šta je stigao: i tržne centre, i kružne tokove, i puteve… Ponekad bi se to što je odlučio sagraditi nalazilo na mjestu gdje je već nešto izgrađeno – porodična kuća u privatnom vlasništvu, na primjer.
U takvim situacijama velikaš bi, veli vic, otišao kod domaćina, popio kafu, onda pogledao u šolju i rekao: bogami, vidim ti put kroz kuću.
Valentin Inzko je u Bosni moć iznad svake druge moći. Sa ovlašćenjima koja ima, on je u toj zemlji – Obama. Šta Obama: Tito.
Njegov Ured Visokog predstavnika je neka verzija X-mena. Ili Avengersa. Ili bilo koje druge grupe marvelovsko-holivudskih superheroja. Jer to su ljudi iznad drugih ljudi u Bosni. Ljudi koji imaju posebne ovlasti: dakle posebne moći.
Kao što X-ljudi i Avengersi mogu pogledom topiti metal, gađati se tenkovima kao što se djeca gađaju grudvama, letjeti brže od interkontinentalnog projektila i isušiti jezera, tako i Visoki predstavnik i njegov ured mogu jednim pokretom olovke, migom tek, uklanjati lokalne funkcionere, policijske oficire, predsjednike, nametati budžet i, ako mu je baš merak, isušiti rijeku Bosnu.
Šta kaže statistika
Tu nije kraj sličnosti o kojoj je riječ. Avengersi postoje da bi čuvali mir na planeti Zemlji i odgovorni su Ujedinjenim nacijama. Visoki predstavnik i njegov ured tu su da bi čuvali ustavni poredak i mir u Bosni, a odgovorni su Vijeću za implementaciju mira (PIC), koje čini grupa od 55 zemalja i međunarodnih organizacija.
Gdje je onda najmoćniji čovjek u Bosni, njen omnipotentni zaštitinik, danas kada je Ustav zgažen, ustavni poredak napadnut a mir ugrožen kao nikada nakon Dejtona.
Da nije šta bolestan? Da nije sve pare propio pa ne smije Vijeću za implementaciju na oči? Nije valjda nešto depresivan? Nije, ne dao dobri Bog, izgubio svoje moći?
Kao što Supermenove moći leže u kriptonitu a Betmenove u pećini punoj slijepih miševa, Inzikove moći izviru iz bonskih ovlasti.
Što se rada Visokih predstavnika tiče, lako ti je znati: koji je najviše nervirao negativce, taj je bio najbolji. Ovako, odoka cijeneći, reklo bi se da je to bio Paddy Ashdown. On je najčešće upotrebljavao bonske ovlasti. Tokom četvorogodišnjeg mandata milom ili silom je nametnuo 430 odluka. To nipošto ne znači da su sve te odluke bile dobre. Jer ko radi, taj i griješi. Problem je kada, kao Valentin Inziko, Visoki predstavnik svoje ovlasti ne koristi, kada ne radi, kada ga ne možeš locirati ni uz pomoć CIA-e i NASA-e.
Statistika nam kaže da je Wolfgang Petritsch za bonskim ovlastima posegnuo 242 puta, Carlos Westendorp šakom o sto lupio 80 puta. Christian Schwartz Schilling je super-moći demonstrirao 66, a Valentin Inzko 50 puta. Najmanje se u svoj posao miješao Miroslav Lajčak. Upravo za njegovog mandata je, budući da je pušten da radi šta, kad i kako hoće, negativac u bosanskom filmu umislio da je križanac Godzile i Kim Il Sunga: neranjiva sila. On danas proglašava državnost RS-a, održava neustavni referendum, najavljuje još jedan, onaj veliki, o otcjepljenju, a usput udara čvoke Visokom predstavniku i ukida njegove odluke.
A nije da mu Visoki predstavnik i bonske ovlasti nisu valjali u životu. Visoki predstavnik Carlos Westendorp je, prisjetimo se, godine 1999. godine smijenio entitetskog predsjednika Nikolu Poplašena zbog odbijanja da njega imenuje mandatarom za sastav vlade. Budući da su ga oni doveli na vlast, da sam ja na njegovom mjestu, iz zahvalnosti bih svake godine i za Božić i za Prvi maj, sa bombonjerom i bocom pića odlazio na kafu kod Visokog predstavnika. A ne kao on: jednom mu ne valjaš, kao da mu nikad nisi valjao…
Naravno, ni super-heroji svoje moći ne mogu koristiti po čitav dan. Valja sa svom tom silom biti oprezan. Stoga je politika Vijeća za provedbu mira da se bonske ovlasti ne trebaju koristiti sve dok se politički problemi u državi mogu riješiti iznutra. Ali situacija u koju je vođstvo Republike Srpske dovelo Bosnu ne može biti riješena „iznutra“ ako Visoki predstavnik ne obavlja dužnost. Jer Visoki predstavnik nije spolja, nego sa obje noge unutra. Sistem je u Dejtonskoj Bosni postavljen upravo tako da su u njegovim rukama instrumenti koji obezbjeđuju funkcionisanje mehanizma. Takav sistem bez Visokog predstavnika, prosto, ne radi. Stoga Visoki predstavnik nije časovničar koji kroz lupu pokušava otkriti zašto je sat stao, nego najvažniji dio vrlo komplikovanog mehanizma.
Možda se i promijeni
Valentin Inzko je još u septembru poslao specijalni izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a u kojem je ustvrdio da RS krši Dejtonski sporazum. Za sada, toliko od njega.
Nakon usvajanja odluke o raspisivanju referenduma Inziko je podsjetio kako on još uvijek ima na raspolaganju bonske ovlasti.
“U prošlosti smo ih manje koristili. Ali možda se to promijeni”, kazao je.
Može bit bidne, a možda i ne bidne. Hoće li, znači, Inzko svoja ovlaštenja primijeniti, ne možemo znati ako nam neko ne pogleda u grah.
Ali to što mi ne znamo hoće li on raditi posao zbog kojega je tu i prima platu, tek je dio problema. To ne zna ni on, zato kaže „možda“. A možda da skokne do Banje Luke, popije kafu i pogleda u fildžan, hoće li kome vidjeti kakav put?
No najopasnija od svega je mogućnost da je Inziko pasivan zato što mu je tako naloženo. Zato što postoji visoka politička volja da se bonske ovlasti ne koriste.
Ali ne treba gubiti nadu. Jedne će se od ovih noći oglasiti sirena, na nebu nad Sarajevom će se pojaviti svijetleći znak, a Valentin će Inzko, u kostimu Betmena, neustrašivo jurnuti u mrak, da odbrani Ustav i sačuva mir.
