14-mjesečnog Daxtona Borchardta čuvala je Susan Iwicki kad su njeni psi skočili i odvukli ga iz njenog naručja. Dva pit bulla, Penny i Boss, napali su malenog dječaka koji je zadobio strašne povrede. Mališan je brzo prevezen u bolnicu, ali je uskoro umro.
Dadilja Susan, koja je također povrijeđena dok je pokušavala spasiti dječaka, nije optužena ni za jedno kazneno djelo, ali Daxovim roditeljima je bilo teško da je ne okrive. Majka Kim Borchardt priznaje da je mrzila Susan nakon što je doznala da je njena beba umrla.
– U tom trenutku mrzila sam Susan i mrzila sam njene pse. Vikala sam na nju: “Zašto je Dax bio blizu njih? Kako su došli do njega?” Nakon toga su prolazili dani, sedmice, mjeseci u tuzi. Susan je poslala poruku koju sam pogledala, ali je nisam kontaktirala.
Prije incidenta, koji se dogodio prije dvije godine, porodica Borchardt iz Wisconsina je bila bliska sa Susan. Nakon što je Dax rođen, u decembru 2011. godine, Susan ga je redovno čuvala.
– Susan je bila potpuna očarana bebom. Dax je bio tipični mali dječak, sve ga je zanimalo i bio je veseo. Čim je prohodao, nismo ga mogli ostaviti samog ni minutu. Volio je skidati stvari s polica i penjati se na police za knjige. Kim je radila u predgrađu Milwaukeeja, a njen muž Jeff kao DJ noću, a tokom dana je radio sa Susaninim momkom, tako da se Susan brinula o Daxu.
– On je volio biti kod nje. Ona je imala dvije male činčile, a Dax ih je jako volio. Gledao ih je satima. Znala sam da dva pit bulla drži podalje od Daxa. Iako je Susan brinula o psima, Dax je bio mali, a oni tako veliki. Kim se prisjetila kad je posljednji put vidjela sina živoga.
– 5. marta 2013. godine, kad je Dax imao 14 mjeseci, zaspao je dok je večerao. Smiješila sam se dok sam ga gledala, mislila sam koliko ga volim. Idućeg dana sam ustala jako rano jer je vani bio snijeg, pa sam morala sporo voziti. Jeff je odvezao Daxa i također otišao na posao. Ubrzo nakon toga, Daxa su napali psi, prebačen je u bolnicu u Milwaukee.
– Bila sam na poslu kad su me pozvali iz policije. Rekli su mi da su ga je ugrizao pas. Nisam bila sigurna šta se dogodilo jer su činčile bezopasne, a veliki psi nisu smjeli biti blizu njega.
Srela je i muža u bolnici i doznala šta se dogodilo. Ljekari su im rekli da vijesti nisu dobre.
– Kada su mi ljekari rekli da su ga izgubili, bila sam u šoku. Nisam mogla govoriti.
Prošla je skoro godina dana dok opet nije vidjela Susan.
– Oboje smo počeli shvaćati da ona nije kriva, jednostavno nije znala koliko ti psi mogu biti opasni. Tako smo je pozvali da bude dio projekta ‘Daxovi prijatelji’, gdje educiramo ljude o pitbullima. Morala sam je vidjeti, mada znam da ništa neće promijeniti moje osjećaje o Daxu. Bilo mi je vrlo teško pogledati je prvi put. Zagrlile smo se, rekla je da joj je žao. Sada radimo zajedno kako bismo educirali ljude i smanjili broj sličnih incidenata.
– Gubitak sina je najgora stvar koja mi se desila, ali ne mogu izgubiti još i prijateljicu.
– Psi su bili u kući, ali nikad blizu Daxa. Nikad nisu bili nasilni, ali su jaki, mogli su ga oboriti, nisam željela da se to dogodi – kaže Susan, čiji su psi ubili dječaka.
– Jedan pas mi je stajao na vratu, tako da nisam mogla doći do Daxa. Bilo je posvuda krvi. Policija me oslobodila krivice, ali ja sam krivila sebe. Moji psi ubili su njihovog sina. Uvijek sam vjerovala da su nasilni psi zapravo greška vlasnika, ali sada znam da to nije slučaj i da pit bull ne treba biti u kući kao ljubimac.
