Kandić je to rekla na promociji “Knjige sećanja Kosova” u kojoj je dokumentovana smrt i nestanak više od 10.000 Srba, Albanaca i nealbanaca i više od 3.000 pripadnika OVK, srpskih snaga i Kfora.
“Ono što mi činimo je najjaće oružje protiv zaborava, laži, zločina. Jednog dana će naša nastojanja biti priznata i prihvaćena. To se, međutim, neće dogoditi bez snažne borbe da se kaže istina”, rekla je ona.
Tokom predstavljanja baze podataka iz “Knjige sećanja Kosova”, koja dokumentuje skoro sve ljudske gubitke tokom rata na Kosovu 1998-2000. godine, a koje je istražio Fond za humanitarno pravo, Kandić je rekla da je najteže da se utvrdi motiv i razlog ubistva, i postigne da vinovnici prihvate da su činili zločine.
Povodom slučaja načelnika Generalštaba Vojske Srbije, generala Ljubiše Dikovića, Kandić je rekla da je u januaru 2012. FHP u Srbiji prvi put objavio dokaze da je 37 motorizovana brigada Vojske Jugoslavije koja je djelovala na području Glogovca i Srbice za kratko vrijeme ubila 600 osoba, od kojih su većina bili civili.
“Na to su tada reagovali predsjednik Srbije Boris Tadić i ministar odbrane Dragan Šutanovac koji su odbacili dokaze i optužili FHP”, rekla je Kandić.
“Iako postoje dokumenta, institucije u Srbiji ne priznaju ono što se dogodilo na Kosovu”, istakla je ona.
Prema riječima Nataše Kandić, svaki problem, svaka optužba FHP to isto dožviljava, a tako je i u slučaju generala Divkovića.
“Ova baza podataka dokumentuje okolnosti kako je svaka osoba izgubila život ili nestala. Ona pokazuje kako su civili izgubili život. Podaci pokazuju kako se vodio rat na Kosovu i šta se stvarno dogodilo. Iz ovih podataka se takođe vidi da je bilo žrtava i u Bujanovcu, Preševu i Medveđi, i u Crnoj Gori”, rekla je Kandić.
Patrik Bol, stručnjak za analizu kršenja ljudskih prava u oružanim sukobima, rekao je da uvijek ima argumenata za to ko je kriv za masovno nasilje, dok je britanski poslanik, Majkl Spagat, profesor na Londonskom univerzitetu i stručnjak za ratnu matematiku tokom predstavljanja analize koja prati bazu podataka ocjenio da je knjiga najveće dostignuće u registraciji žrtava.
