Pokušavao sam dozvati nekog u pomoć, glasa nije bilo, u tim trenucima osjetio sam se najusamljenijim čovjekom na svijetu, ispričao nam je Nevzet Halilović iz Jelaha kod Tešnja.
Intenzivna njega
Njega smo jučer posjetili na Klinici za ortopediju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), na Odjelu intenzivne njege. S ožiljcima na licu, rukama, nogama, samo je izgovarao kako ga je prošle srijede samo čudo spasilo nakon što je pao s četvrtog sprata sa skele zgrade koju je zajedno s kolegama građevinarima gradio na Marindvoru u Sarajevu.
Halilović je pri padu slomio tri pršljena, grudni koš, a modrice ima po cijelom tijelu. Noge i ruke jedva pomjera od bolova, ali se nada brzom ozdravljenju.
– S Enesom sam sipao beton, a Razim je vibrirao da se beton slegne. Samo u jednom momentu vidio sam kako padamo, mahinalno sam pokušao da se uhvatim za bilo šta, ali nisam uspio. Pao sam na trotoar. Okrenuo sam se, na metar od mene ležao je Enes, a do njega Razim. Tijela su im bila nepomična. Nisam im mogao prići. Bio sam bespomoćan. Nisam znao kako da im pomognem. Skinuo sam rukavice nekako, spustio ih na tramvajske šine i na koljenima otpuzao tri metra. Pasti s tolike visine i preživjeti stvarno je veliko čudo – kazao nam je Halilović.
Dodaje da se sve desilo u sekundi. Ubrzo je vidio ostale kolege kako trče prema njemu i oni su ga odvezli u bolnicu. U bolesničkom krevetu, okružen ljekarima, stalno razmišlja o nesreći. Teško je, kaže, ne pomisliti na nju kada je u njoj izgubio prijatelje, kolege, komšije…
Krv po licu
– Kada sam došao u bolnicu, osjetio sam kako mi se krv razlijeva po licu. Oko mi se lijevo zatvorilo. Od prašine nisam mogao progledati. Sve me boljelo, ali samo sam razmišljao kako da se javim ženi i sinovima da im kažem da sam živ. Dlaka me dijelila od smrti, gledao sam smrti u oči, Allah je spasio i mene i moje kolege. Nažalost, Razim nije preživio, umro je ovdje u bolnici pored mene – priča i dalje vidno potreseni Halilović.
Dodaje da će se, kada se oporavi, ponovno vratiti radovima na visini jer, kako kaže, od 1998. godine hljeb zarađuje za porodicu na građevini.
