Žalbeno vijeće Haškog tribunala potvrdilo je većinu presuda koje je prije četiri godine izreklo Pretresno vijeće na kraju suđenja oficirima Vojske Republike Srpske optuženim za zločine u Srebrenici. Načelnicima bezbjednosti Drinskog korpusa i Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Popoviću i Beari potvrđena je u petak (30.01.) kazna doživotnog zatvora, tako da će oni biti zabilježeni u istoriji ovog suda kao prvi kojima je izrečena konačna kazna za genocid.
Po optužnici za genocid pred Haškim tribunalom osuđen je još jedino bivši komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić. Njemu je prije više od deceniju, 2004. godine, izrečena kazna od 35 godina zatvora, ali za pomaganje i podržavanje genocida, a ne za sam genocid.
Pod istom kvalifikacijom – pomaganja i podržavanja genocida – i isto tolika kazna – 35 godina zatvora – izrečena je u prvostepenom postupku, a danas (30.01.) potvrđena pred Žalbenim vijećem, i načelniku bezbjednosti Zvorničke brigade VRS Dragi Nikoliću.
Genocid i drugi zločini
Radivoju Miletiću, koji je u vrijeme srebreničkog masakra bio načelnik za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba VRS, na čijem čelu je bio Ratko Mladić, prvostepena kazna od 19 godina smanjena je na 18 godina zatvora. Nije osuđen za genocid ili pomaganje genocida, nego za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio trajno protjerivanje Bošnjaka iz Srebrenice i Žepe. General Miletić je prema konstataciji sudija i Pretresnog i Žalbenog vijeća pisao poznatu Direktivu 7, koju je potpisao Radovan Karadžić, i po kojoj u srebreničkoj enklavi život bošnjačkog stanovništva treba učiniti nepodnošljivim i prinuditi ga na iseljavanje.
Komandant Zvorničke brigade Vinko Pandurević je za zločine protiv čovječnosti, to jest za pomaganje i podržavanje ubistava, progona i prisilnog premještanja nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine osuđen na 13 godina zatvora i ta kazna mu je danas potvrđena. U njegovom slučaju Pretresno vijeće je kao olakšavajuću okolnost prihvatilo da je on, ne poštujući stavove nadređenih, otvorio koridor kroz koji su 16. i 17. jula 1995. godine hiljade Bošnjaka prešlo na teritoriju pod kontrolom Armije BiH.
Više od četiri godine žalbenog postupka
Više od četiri godine su prošle kako je ovo suđenje završeno u prvostepenom postupku. Uz presude ovoj petorici bivših oficira Vojske Republike Srpske, u junu 2010. godine, izrečena je kazna od 17 godina zatvora Ljubomiru Borovčaninu, šefu policijskih snaga koje su učestvovale u srebreničkoj operaciji VRS. Pošto se nije žalio, presuda mu je postala pravosnažna, i on sada izdržava kaznu u zatvoru u Danskoj. Kao sedmi optuženik u ovom procesu, na pet godina je osuđen i Milan Gvero, pomoćnik Ratka Mladića za moral i vjerska pitanja. On je umro dok je trajao žalbeni postupak, tako da je prvostepena presuda u njegovom predmetu postala konačna.
Vijeće je zato donijelo danas konačnu presudu za samo petoricu optuženih. Desetodnevna žalbena rasprava održana je prije nešto više od godinu dana, u decembru 2013. Zastupnici tužbe su zahtijevali da se dvojica prvooptuženih – načelnici bezbjednosti Drinskog Korpusa i Glavnog štaba VRS, Popović i Beara – mada im je već izrečena najteža kazna po statutu Haškog tribunala, osude i za dodatna krivična djela, a da se Nikoliću i Pandureviću kazne povećaju. Odbrane sve petorice tražile su ukidanje ili znatno smanjivanje prvostepene presude.
Teza odbrane Ljubiše Beare, na primjer, bila je da on ne može biti osuđen za genocid u Srebrenici, pošto ubistvo 5.336 ljudi, koliko je 2010. navedeno u presudi, ne predstavlja ni jedan procenat Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. To je, po Bearinoj odbrani, nedovoljno i za zaključak i za dokaz o postojanju genocida. Takvu argumentaciju njegovih advokata, pobija ne samo činjenica da je u Srebrenici ubijeno blizu 8 000 ljudi, od kojih je do sada identifikovano više od 7000, nego i presuda Međunarodnog suda pravde, najvišeg svjetskog suda, da su “snage bosanskih Srba u Srebrenici počinile genocid”.
Četvorica bivših oficira VRS, koji su danas pravosnažno osuđeni, dobrovoljno su se predali Tribunalu 2005., dok je Beara uhapšen godinu dana ranije. Pošto je suđenje okončano, a kazne pravosnažne, oni će uskoro iz pritvora u Sheveningenu, gdje su bili devet godina, biti prebačeni u zatvore u evropskim zemljama i tu će služiti ostatak kazne. Blizu deset godina – u slučaju Beare i 11 – provedenih u haškom pritvoru uračunato im je u odsluženje kazne. Pošto je Vinko Pandurević već izdržao dvije trećine 13-godišnje zatvorske kazne, što je rok nakon kojeg se, po propisima Tribunala, osuđenici mogu pustiti na slobodu, on će vjerovatno napustiti pritvor u Sheveningenu prije nego što bude prebačen u neki od evropskih zatvora.
Ostale optužnice za genocid
Današnjom presudom Žalbeno vijeće Haškog tribunala je u osnovi potvrdilo konstatacije Pretresnog vijeća da je u procesu protiv sedmorice bivših oficira vojske i policije Republike Srpske dokazano da su u Srebrenici počinjeni zločini, navedeni u optužnici. To su na prvom mjestu učešće u genocidu i pomaganje i podržavanje genocida, a uz to zločini protiv čovječnosti koji su kvalifikovani kao ubistva, surovo i nehumano postupanje prema civilima, progoni i istrebljenja.
Na kraju da podsjetimo da je za genocid u Srebrenici osuđen general Zdravko Tolimir, pomoćnik Ratka Mladića za obavještajno-bezbjednosne poslove u Glavnom štabu VRS, ali u prvostepenom postupku, što znači da ta presuda nije konačna. Osuđeni Tolimir se na tu presudu žalio.
Na jesen biće izrečena presuda bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, koji je optužen za dvostruki genocid: prvi u deset opština BiH počinjen od marta do novembra 1992. i drugi u Srebrenici u ljeto 1995. godine. Po istoj optužnici, upravo traje i postupak protiv Ratka Mladića, komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske.
