I ovaj intervju je dokaz kako je neprežaljeni Kemo bio silno optimističan da će pobijediti u najtežoj bici. Nažalost, nije uspio, iako je još prošlog ljeta čvrsto vjerovao da će nadvladati probleme sa dijabetesom i srcem. Prisjetite se tog razgovora iz srpnja 2013..
– Na svašta se čovjek navikne. Pa sam se ja u posljednjih godinu i pol navikao živjeti s premosnicama, s odlascima na dijalizu… Moglo bi se reći da živim u čekanju da telefon zazvoni i da mi jave da se našao bubreg za mene. Ali, još uvijek sam na listi čekanja, ništa još nije zazvonilo. No, dok čekam, ne sjedim skrštenih ruku. Normalno radim, normalno živim, normalno nastupam. Jedino si ne smijem priuštiti koncertnu turneju od dvadesetak dana. Jer, koje sam sreće, kada bih krenuo na turneju, taman bi mi negdje na polovici javili da hitno moram na toliko željenu operaciju – smije se Kemal Monteno koji će ovog vikenda, u sklopu Splitskog festivala, promovirati svoj album “Šta je život”, koji je najavio skladbom “Ubija me”.
Na početku se jako prepao
Ubija li 64-godišnjeg pjevača dugotrajno čekanje na spasonosnu operaciju kojom bi napokon riješio sve zdravstvene teškoće?
– Ni najmanje. Dobro, priznajem, kada su svi ti problemi počeli, nije mi bilo svejedno. Ma što svejedno, sav sam se prepao. Mislio sam, bože, što ću sad – prisjeća se glazbenik vremena kada je 30. prosinca 2011. hitno dovezen u zagrebačku bolnicu Rebro. Tamo je desetak dana bio priključen na aparate koji su mu pratili rad srca i bubrega, kontrolirali tlak i razinu šećera u krvi. Primao je infuziju, a morao je i na dijalizu. Potom je liječnički konzilij odlučio da mora na operaciju srca, u sklopu koje su mu ugradili premosnicu. Kemalu je to bila prva operacija u životu. Dotad, veli, nije ni znao da ima problema sa srcem koje mu je oslabilo zbog dijabetesa. Zbog toga su liječnici i odlučili da ga nakon ugradnje srčane premosnice čeka transplantacija bubrega.
Upoznao sve liječnike
– Dok se to ne dogodi, ja dva puta tjedno odlazim na dijalizu. Kako to sve podnosim? Sjajno! Znam valjda već sve liječnike i medicinske sestre u regiji, jer, kako sam kao pjevač često na putu, osim u Zagreb na dijalizu odlazim i u Sarajevo, Šibenik, Mostar, Split… Na dijalizu gledam kao na svojevrsni odlazak u teretanu. Netko vježba dva puta tjedno, netko ide na dijalizu… Sve je to život. Naravno, ne krijem da jedva čekam operaciju bubrega, kad više neću morati dva puta tjedno ići u bolnicu, ali, isto tako, nisam dopustio da mi život prolazi u čekanju da telefon zazvoni. Ne trzam se na svaki poziv u nadi da je to ono što čekam već godinu i pol dana. Ne, kada telefon zazvoni, a s druge strane je neki moj prijatelj umjesto doktora, ja se tom prijatelju od srca obradujem. Kao što bih se radovao i doktoru – priča Kemal kojeg je ipak prošlog petka malo uhvatila panika. Naime, negdje je izgubio svoj mobitel pa je brže-bolje pohitao da od svog telefonskog operatera iskamči novi aparat s istim brojem.
– Više puta u tih sat-dva pitao sam samog sebe imam li koji propušteni poziv – smije se pjevač koji će, veli, bez novog bubrega najvjerojatnije dočekati i svoju prvu promociju albuma u životu. Promocije inače ne voli, nastoji ih izbjegavati u širokom luku, ali na svoju će doći.
Album nije planirao
– Jedino me može spriječiti transplantacija bubrega. Ali, složit ćete se, taj bi izostanak bio itekako opravdan – šali se Kemal, dodajući da ovaj album uopće nije ni planirao.
– Nisam uopće razmišljao o albumu, no prije godinu i pol dana sam samo sjeo i počeo pisati pjesme. Zahvaljujući mojim prijateljima i suradnicima, Nikši Bratošu i Stipici Kalogjeri, rodila se ideja o novom albumu. Zajednički smo ga odlučili najaviti skladbom ‘Ubija me’, krasnom ljubavnom pjesmom, jednom od trinaest koliko ih se nalazi na nosaču zvuka – priča glazbenik, na čijem se albumu osim novih skladbi nalazi i nekoliko festivalskih pjesama poput “Stavi tiho Aznavoura” s Ondinom Delmestre, “Bella biondina” s Paulom Jusić, dueti s Nedom Ukraden, Hankom Paldum te grupama Crvenom jabukom i Teškom industrijom. Osim Montena, na albumu “Šta je život” radili su još i Zlatan Fazlić, Đelo Jusić jr., Stipica Kalogjera te Nikša Bratoš.
– Sve su to, kako u mom Sarajevu kažu, moji jarani. Svi oni, i ne samo oni, bili su uz mene uvijek, pa tako i u proteklih godinu i pol, otkako imam problema sa zdravljem. Ma, bili su uz mene i kada sam ‘umro’ – smije se pjevač kojeg su već dva puta “pokopali”. Prvi put prije dvadesetak godina, kada je sjedeći u jednoj kavani u Ljubljani u društvu Davorina Popovića doznao da je “preminuo” u ratnom Sarajevu, a drugi put nešto se slično dogodilo lani.
Pozitivan stav
– Da, kao što bi rekao moj prijatelj Oliver Dragojević, ne samo da sam dvaput umro nego su ovaj drugi put za mene održali i minutu šutnje. Bilo mi je žao onih koji su se rastužili jer su povjerovali da sam umro, pa sam se morao ukazivati na televiziji i gostovati na radiju kako bi ljudi shvatili da sam živ. U moju je ‘smrt’ povjerovao čak i jedan moj liječnik, kojeg sam telefonom morao uvjeravati da sam živ. Da se mene pita, sada bih bio i živ i zdrav, ali to sa zdravljem morat će još malo pričekati. Ja sam po tom pitanju strpljen-spašen, jer znam i vjerujem da će se kad-tad naći i taj ‘moj’ bubreg – vjeruje Kemal Monteno.
