Bemir Herić (1997) ukopan je u mjestu Banović selo na mjesnom mezarju, dok je Ermin Šahbazović (1995) ukopan u mjestu Tulovići. Obojica nastradalih su iz Banovića i dugo su bili prijatelji, a ostavili su iza sebe uplakane porodice, rodbinu i prijatelje.
Jecaj i tuga odjekivali su u oba mjesta tokom posljednjeg ispraćaja nastradalima, prijatelji skrhani bolom i tugom prilazili su jedni drugima kako bi se tješili.
– Ode nam omladina, žalost je ovo sve, lijepa mladost – pričalo se u gradu u kojem kao da je sve stalo. Ruže i vijenci sa porukama nadojenim suzama prekrili su mezarove, no koliko su dobre drugove imali pokazatelj je i to što su nakon dženaze kraj mezara obojice ostali sjediti drugovi te tješiti jedan drugog.
Bolan dan za mjesto Banovići u kojem su se i mnogi žalili jer je tišinu i bol za izgubljenim prijateljima prekinula muzika uvečer iz Radničkog doma, gdje se proslavljao Dan šofera i ugostiteljska Nova godina…