Danas se navršava 15 godina od najvećeg zločina nad Bošnjacima Kosova počinjenog u novijoj historiji. Tačno prije 15 godina u prizrenskom naselju “Tusus”, kukavički su ubijene četiri osobe bošnjačke nacionalnosti porodice Skenderi, porijeklom iz Jablanice.
Tim povodom za naš portal govore Rasim Demiri, ministar bez portfelja u vladi Republike Kosova, bošnjački poslanik u parlamentu Republike Kosova Ćerim Bajrami i Džezair Murati, predsjednik koalicije Vakat.
Rasim Demiri: Po prvi put nakon 15 godina jeste da danas obilježavamo taj dan, dan kada se desio veliki masakr i ako zaboravimo ovaj dan zaboravili smo na taj način i sami sebe.
Dakle 11.januara izvršen je veliki zločin, izvršen je masakr nad porodicom Skenderi, tačnije u naselju “Tusus”. Samtram da je zločin nad porodicom Skenderi zločin i na samu bošnjačku zajednicu. Bošnjaci u historiji svog postojanja na Kosovu imali su dva genocida. Ne smijemo zaboraviti 1945. godinu kada je počinjen genocid nad Bošnjacima tj. kada su mnogi mladi ljudi iz ovoga kraja otišli na bespovratni put u Baru i koji se nisu vratili, i drugi genocid je poslije rata na Kosovu, gdje pored toga što je stradala porodica Skenderi, stradalo i preko stotinu Bošnjaka a i dan danas zločinci nisu pronađeni i nije pravda zadovoljena.
Mi smo po ovom pitanju radili koliko smo mogli i oni predhodni Bošnjaci koji su bili u parlamentu su radili da se ovaj slučaj rasvijetli, i ne samo ovaj slučaj već svaki zločin koji je počinjen ne samo nad bošnjačkom zajednicom već i na sve zajednice. Mi smo radili tako što smo djelovali preko svih institucija koje su nadležne da rasvijetle ovaj i svaki zločin, međutim, do dan danas nije ništa konkretno učinjeno po tom pitanju, nadam se da će istraga i dalje biti u toku i da će se rasvijetliti svaki zločin, tako i ovaj.
Ono što je bitno za ovaj današnji događaj je poruka da ubistvo porodice Skenderi je ubistvo čitave bošnjačke zajednice a to se pokazalo kada je bila đenaza gdje je bilo nekoliko hiljada Bošnjaka i to je bila poruka onim koji su taj zločin počinili, jer oni nisu pucali samo u porodicu Skenderi već da su pucali u čitavu bošnjačku zajednicu.
Ono što bi predložio na ovaj dan je da se nekoj ulici da ime ili po današnjem datumu ili da se ulica zove porodica Skenderi. Najbolje bi bilo da ta ulica bude u selu Jablanici.
Ćerim Bajrami: Ja mislim da su Bošnjaci u većini svijesni ono što im se događalo poslije ulaska KFOR-a 1999. godine i početkom 2000. godine kada su na Kosovu harale neke ekstremne grupacije i kada je Kosovo bilo pod UNMIK administracijom odnosno što se bezbjednosti tiče tj pod UNMIK policijom i KFOR-om koji je još uvijek prisutan ovdje na Kosovu.
Dakle, dobra večina Bošnjaka je svijesna i ne postoji kolektivni zaborav, međutim Bošnjaci su vjerovatno u dobroj večini razočarani zato što do dana današnjeg ni jedno od tih ubistava, kao što je ovo ubistvo porodice Skenderi, gdje je ubijeno u naselju Tusus u Prizrenu tri žene i njihov sin, otac, suprug, dakle na našu žalost i na njihovu žalost još uvijek nema valjane istrage tog stravičnog ubistva.
Dakle postoji razočarenje u bošnjačkoj zajednici i danas smo upravo zbog toga ovdje da podsjetimo nas i sve na Kosovu da tražimo od organa policije da ovu istragu nastave i da je konačno završe iako smo svijesni da Policije Kosova u to vrijeme nije bilo i iskreno mislim da policija Kosova ne snosi tu krivicu, tu krivicu snosi UNMIK policija i pripadnici KFOR-a.
Mi nismo ovdje danas da bilo koga optužujemo jer neznamo koga da optužimo ali još manje smo ovdje da nekome oprostimo i kao bošnjački predstavnici mi smo dužni da podsječamo na sve zločine koje se desile na Kosovu, koje se dogodile bošnjačkoj zajednici i da tražimo da se njihove ubice pronađu.
Džezair Murati: Današnji dan predstavlja sječanje na stravičan zločin koji je načinjen nad porodicom Skenderi iz Prizrena u naselju Tusus. Imao sam tu obavezu u to vrijeme budem sa žtvama od momenta kada se desio zločin pa sve do dok ih nismo položili u zemlju. A građani su najvećem mogućem broju u historiji bošnjačke zajednice izašli da se solidarišu i izraze žalost za taj zločin koji je napravljen.
Mi smo na institucionalan način preko parlamenta Kosova, preko revelantnih međunarodnih i domaćih organizacija u više navrata inicirali da se ovaj zločin i ostali zločini nad bošnjacima rasvjetle, kao i zločini nad ostavlim civilima, građanima Kosova koji su nestale poslije rata. Pokušavali smo na sve moguće načine da nedođe do zastoja, da se nastavi istraga i da se dođe da se počinioci privedu pravdi.
Međutim, na naše razočarenje mislim da je UNMIK u to vrijeme pokazao nedovoljnu zainteresovanost, to nas je razočaravalo a čak i danas razočarava. Ovaj zločin koji je najveći u novijoj historiji bošnjaka na Kosovu treba da nas mobiliše i dovede da budemo jedinstveniji nego što jesmo, ali ćemo isto nastaviti da se privedu počinioci, bez preduciranja ko je to uradio. Ne želimo da u nekoga upiremo prst ali nemoj da neko očekuje da će mo stati, mi ćemo nastojati da se pronađu počinioci i budu izvedeni pred lice pravde.
