Njemci su nakon mnogih historijskih stramputica konačno našli svoje mjesto na Zapadu, konstatovao je jedan poznati istoričar. I ima pravo. Njemci se osjećaju kao zapadnjaci, neki čak misle – kao južnjaci. U međuvremenu obožavaju toplotu i sunce. Ali kada je politika u pitanju – nisu južnjaci. Nego čas jedno, čas drugo. Nestalni su.
Simpatije za Rusiju
Naravno da Putinovo djelovanje smatraju pogriješnim – ali ne potpuno pogriješnim. Naravno da su protiv aneksije Krima. Ali ne baš po svaku cenu. Naravno da učestvuju u sankcijama protiv Kremlja, ali s rezervom i zabrinutošću. Smatra se da Rusija ne smije da kolabira i tim stavom se u pitanje dovode sopstvene sankcije. Ali prije svega Njemci imaju razumijevanja za Putinove neoimperijalističke interese u Ukrajini. To proizlazi iz razumljivog osjećaja obaveze prema ruskoj istoriji i kulturi. Većina Njemaca su – naravno ne svi – simpatizeri Rusije.
Njemci imaju poseban odnos prema Izraelu. I to svi razumiju. Jer se misli da šest miliona ubijenih evropskih Jevreja bezuslovno obvezuje. Mada i to je relativno kada pročitate komentare običnih Njemaca o ratu u Pojasu Gaze. Ne, Njemci imaju poseban odnos prema Palestincima, čak i prema Hamasu, koji otvoreno poziva na uništenje cionističke tvorevine, skraćeno Izraela, i prema tom Izraelu ima vrlo kritičan odnos. Njemci imaju naziv za to: kritika Izraela mora biti dozvoljena. Vlada (i veliki dio opozicije), međutim, ipak se drže ispravnog kursa. Oni znaju kako Njemačka mora da se postavi.
Kritike na račun Amerike
Njemci se rado zgražavaju – nad drugima. Prije svega nad Sjedinjenim Državama. U Americi najčešće vide krivca – ili zato što Vašington negde djela ili zato što ne djela. To je mejnstrim – s time se slažu svi – od desnica do ljevice. Naravno da Njemci nisu antiamerički raspoloženi. Oni su našli svoje mjesto na Zapadu. Ali konstantno je uzdignut kažiprst kao moralna opomena Ujka Semu. Društvo, politika, ekonomija – ovaj American Way of Life nije baš za narod pjesnika i mislilaca. Traži li on svoj spostveni put? Na Zapadu – ili možda kao evropsko carstvo između Zapada i Istoka? Ili možda čas jedno, čas drugo?
Njemačka je zemlja izumitelja i inženjera. Njemci vole konsenzus. Danas više s lijevom orijentacijom – konzervativni stavovi su trenutno rijetki i nepopularni. Njemci socijalnu pravdu smatraju važnijom nego slobodu. Oni sanjaju o životu u zelenoj Švicarskoj – dakle, na jednom ostrvu.
Slažu se sa zahtjevima da Njemačka mora jače da se angažuje u inostranstvu – dok stvar ne postane ozbiljna. Njima je važnija zaštita prirode i nekih ugroženih životinja, nego zaštita ugroženih ljudi i naroda. I uprkos svemu tome je Njemačka vrlo omiljena zemlja u inostranstvu.
Tačnije, najomiljenija – tako barem kažu Englezi koji nas prije baš nisu voljeli, a sada nas slave. Da mi je samo znati zašto.
