Ponovno je, kao i 1990-ih, imao sreće. Iz sirijskog pakla se vratio neozlijeđen, a što je najvažnije, nije se vratio u Belgiju, Britaniju, Francusku, Njemačku ili Norvešku gdje bi sigurno završio u zatvoru. Danska je, za razliku od navedenih zemalja, pokrenula svojevrsni pilot-projekt “odvikavanja” od radikalizma i Osman je jedan od dvadesetak mladića kojima je pružena još jedna šansa.
Primjeri za vlasti
Nekoliko stranih medija jučer je posvetilo prostor danskim pokušajima “rehabilitacije džihadista”. Brojne zapadne zemlje donijele su stroge kaznene zakone koji one koji ratuju u inozemstvu šalju na dugogodišnju robiju. Ovakva praksa usvaja se postupno u našoj regiji, a jedna od takvih je i BiH. I dok su na Zapadu razlozi za odlazak u “džihad” uglavnom ideološki, u BiH poseban problem predstavlja siromaštvo. Zbog kombinacije navedenih faktora iz BiH su već stotine ljudi odlučile otići u ratove u Siriju, Irak…
Gore spomenute europske zemlje takve borce zatvaraju pod sumnjom da su se ili pridružili nekoj terorističkoj organizaciji, primjerice tzv. Islamskoj državi ili jednostavno zbog kršenja zabrane putovanja u Siriju. Slične kazne propisuje i naša zemlja. Nizozemska je možda i najrigoroznija pa je čak zabranila nekim “ratnicima” povratak u zemlju, a oni koji su se vratili suočili su se sa suđenjem i po zakonu, ukoliko čekaju presudu na slobodi ili su dobili uvjetne kazne ili su ju odslužili, moraju nositi posebne narukvice preko kojih ih policija stalno prati. Belgija, iz koje imamo najviše “džihadista” po glavi stanovnika, ne samo da sudi onima koji su se vratili s ratišta već i onima koji nisu nigdje išli, ali su ohrabrivali druge da se idu boriti. Gradonačelnik Londona Boris Johnson, primjerice, jasno je preko svih medija “kristalno jasno” poručio kako će “biti uhapšen svako ko ode u Siriju ili Irak bez jako dobrog razloga”.
Dati im novu šansu
Dvadesetjednogodišnji mladić porijeklom iz BiH imao je sreću u Danskoj koja ga je poslala u poseban pilot-program koji se, između ostalog, sastoji od igranja nogometa, odlaska u teretanu, a uskoro čeka i upis na strojarski fakultet na jednom sveučilištu u Aarhusu. Uz to se, često s roditeljima, javlja posebnom savjetniku, ide na doškolovanje… Danas kaže kako se, nakon 13 mjeseci provedenih u na bojnom polju u Siriji, u Danskoj ponovno osjeća kao kod kuće i da nema nikakvih problema.
Danska, inače u Europi poznata kao prilično islamofobna zemlja budući da, za razliku od recimo Njemačke, sve do ranih 1990-ih godina i ratova u zemljama bivše Jugoslavije, i nije imala osjetno velik broj imigranata-muslimana, odlučila je “džihadiste” tretirati ne kao kriminalce ili potencijalne teroriste već kao “zalutale” mladiće koji zaslužuju drugu priliku, iako ova zemlja, odmah poslije spomenute Belgije, ima najviše “džihadista” po glavi stanovnika. Za razliku od londonskog gradonačelnika Borisa Johnsona, gradonačelnik Aarhusa Jacob Bundsgard kaže kako si dansko društvo ne može priuštiti to da se takve “zavedene” mladiće ne uključi ponovno u društvo i da ne budu sigurni da se njihov put prema radikalizaciji promijenio. Samo iz ovoga grada u pakao Sirije je otišao 31 musliman, odreda mlađi od 30 godina, za pet se vjeruje da je ubijeno uključujući i jednu djevojku, a 16 se vratilo kući. Šef policije u tom gradu kaže kako će “puna rehabilitacija biti izuzetno teška” dodavši kako “nijedan od njih nije potpuno normalan”.
Bilo kako bilo, dosadašnja istraživanja u Europi su pokazala kako je se jedan od devet bivših boraca koji su se borili u BiH i Afganistanu vratio natrag u Europu s planom i namjerom terorističkog napada. Danas se u Siriji i Iraku bori, prema nekim procjenama, oko 3000 Europljana. Brojni su i iz BiH. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se naša zemlja izboriti s problemom rehabilitacije naših mladića koji će se kad-tad vratiti s kriznih žarišta.
