Autobuska stanica u Prizrenu vrvi od ljudi. Sada je pola osam uveče, stižu putnici koji će za pola sata krenuti ka Beogradu. Mnogi nastoje da budu neprimećeni. Većina njih je mlada, ali ima i onih sa djecom školskog uzrasta. Zvanično idu u Beograd na liječenje jer ovdje ljekari “nisu toliko stručni”. Nemaju puno prtljaga sa sobom. Malo ko želi da razgovara na temu odlaska put Zapadne Evrope, plaše se jer se posljednjih nekoliko sedmica puno o tome govori u javnosti.
“Borimo se za život, a političari za fotelje”
Uz obećanje da mu ime neće biti objavljeno, jedan 28 godišnjak ipak počinje da govori: “Prije četiri godine završio sam fakultet. Konkurisao sam na desetak mjesta i ništa. Nema ko da me pogura iako sam bio spreman da dam i pet hiljada eura koliko se plaća radno mjesto u nekoj od državnih institucija. Ne pomaže ni to. Ne mogu više. Zapad mi je jedini spas. Mnogi su već stigli i kažu da su se snašli. Znam da me čeka velika neizvjesnost, ali nemam drugog izbora”, kaže ovaj mladić. Dodaje da na birou rada u Prizrenu na posao čeka oko hiljadu fakultetski obrazovanih ljudi – ljekara, stomatologa, inženjera. I još pedesetak hiljada sa nižim stepenom obrazovanja. Čekaju godinama.
Ohrabrio se još jedan koji reče da ima 30 godina. Oženjen je, ima dvoje dece. Porodica je ostala kod kuće. “Prvo ja da prođem pa ću naći neku mogućnost da povučem i familiju. Uzajmio sam novac, ako ne uspjem da vratim, prodaću njivu. Vidite, dok se mi borimo za goli život, naši politički predstavnici se bore za fotelje. Nemamo Vladu pet mjeseci. Što dalje odavde – to bolje”, kaže on.
Tokom razgovora nailazi direktor firme koja vozi ka Beogradu sa još sedmoricom svojih saradnika, psuje, prijeti da će polupati fotoaparat i diktafon. Posebno je bio besan zbog mogućnosti da bude objavljena neka od fotografija koja bi prikazala autobuse sa logotipom njegove firme. Ako se to desi, kaže, on će se lično obračunati sa reporterom DW-a, insistira da se pred njim sve izbiše sa kamere, gura me sa perona, traži da napustim autobusku stanicu. Sva sreća stigao je policajac pa spriječio veći incident… Nameće se pitanje zašto se vlasnik ove firme plaši javnosti kada je sve “legalno”?
Krivi su novinari?
Autobus, koji za nekoliko minuta kreće, nije pun. Pre toga sagovornici rekoše da će se sigurno popuniti uz put na još nekim stanicama u Prizrenu, zatim u Suvoj Reci, Štimlju, Lipljanu ili Prištini. Do 21 sat na istoj liniji zvanično kreću još dva autobusa. Cilj većine putnika je da preko Merdara i Beograda stignu do Subotice. Tamo ih, tvrde upućeni, navodeći pri tom tačan naziv restorana, čekaju oni koji će ih preko Mađarske prebaciti do Njemačke ili Francuske i za to naplatiti oko tri i po hiljade eura. Posljednjih dana, kako tvrde oni koji autobusima putuju iz rubnih dijelova Kosova prema Prištini, pretresa ih policija. Sa Merdara je tokom protekle sedmice, pod sumnjom da ilegalno žele da se domognu Zapadne Evrope, vraćeno šest autobusa sa oko 300 putnika.
Valon Krasniqi, direktor odjeljenja za državljanstvo, azil i migraciju Ministarstva unutrašnjih poslova Kosova, kaže da je “u ovoj godini sa Kosova otišlo 14 hiljada osoba a prošle 21 hiljada”. Ovaj najnoviji talas migranata krenuo je kada su nedavno brojni mediji objavili niz članaka, citirajući navodne izjave zvaničnika ambasada Švedske i Kanade na Kosovu kao i navodnu tvrdnju francuske vlade da je “Kosovo nesigurna zemlja” što su mnogi protumačili kao zeleno svetlo za odlazak u ove zemlje. Zvaničnici ambasada pobrojanih država su sve naknadno demantovali. Ali klica je bila već posejana. U tekstovima, koji su preplavili većinu kosovskih medija, objavljene su u visine plata onih koji će raditi u pojedinim sektorima a one su astronomske za ovdašnje prilike.
I tako se hiljade, uglavnom mladih, odlučuje da krene prema boljem životu. Mnogi su, međutim, završili u mađarskim zatvorima u kojima, kako tvrde predstavnici Centra za socijalni rad u Prištini koji su ih posjetili, vladaju “neljudski uslovi”. To su potvrdili i neki koji su prošli te zatvore i vratili se na Kosovo. Ljudi poput Jadrija Sulejmanija. “To je bio pravi pakao”, kaže on, apelujući na mlade da ne kreću njegovim stopama. Osim Vlade, on je za situaciju optužio i neke turističke agencije, koje su, kako je rekao, spreme na sve zarad brzog bogaćenja.
Socijalni nemiri
Hamz Bytyqi, vlasnik online agencije “Promokos travel” koja radi na popunjavanju dokumenata za Kanadu, u izjavi za DW međutim, za zbrku optužuje novinare pojedinih medija. “Mi smo za godinu dana imali oko 25.000 besplatnih online aplikacija, od toga samo 115 njih je platilo za popunajvanje dokumenata. Naplaćujemo pet eura po stranici, što je 84 eura po osobi. Koliko ja znam, samo tri porodice su dobile vizu za Kanadu jer su visoki kriterijumi. Novinari su sve ovo zakuvali, vjerovatno zarad tiraža ili gledanosti. Iako mi je u interesu da zarađujem, poručio bih da oni koji se spremaju na put još jednom dobro razmisle u šta se upuštaju“, kaže nam Bytyqi.
Sve ovo ne iznenađuje Safeta Grgjaliua, predsjednika Privredne komore Kosova i univerzitetskog profesora. Kaže da je godinama unazad upozoravao vlast da će doći do ove vrste socijalnog bunta ako se nešto ne preduzme na ekonomskom planu. “Besmisleno je očekivati socijalni mir i evropske integracije bez ekonomskog razvoja. Na Kosovu u posljednje vrijeme nema perspektive, nema stranih investicija a time ni radnih mjesta pa danas izvozimo samo gotov novac. Vlastima mora najveća opomena da bude ovo što mladi masovno pokušavaju da idu na Zapad.”
Grgjaliu tvrdi da će ogromna većina uskoro ponovo biti na Kosovu – jer ih nijedna zapadna zemlja neće tek tako prihvatiti. A onda će tek nastati pravi problemi. “Većina je pozajmila novac ili prodala kuće da ode na Zapad. Veliki problemi za budućnost Kosova nastaće kada se ovi ljudi vrate.”
Prema zvaničnim podacima oko 40 odsto građana živi u siromaštvu, od toga je polovina ekstremno siromašna. Političari su obećali otvaranje 200.000 novih radnih mjesta u naredne četiri godine. Ali tada je bila izborna kampanja.
