U mjestu Kibera, u kojem živi blizu 60 posto stanovništva Nairobija, nalaze se barake koje iz pričije perspektive podsjećaju na golemu gomilu kartonskih i plastičnih kutija.
Jaz između bogatih i siromašnih u Keniji je ekstremno veliki, a upravo mjesto Kibera oslikava život ove druge kategorije koju čine pripadnici tamošnjih muslimanskih, kršćanskih i drugih autohtonih vjerskih zajednica.
Život u prosjeku šestočlanih porodica u barakama površine 12 metara kvadratnih i u većini slučajeva bez toaleta i kupatila, sudbina je koju dijeli dva miliona stanovnika Nairobija. Lokalne vlasti su izgradile nekoliko javnih kupatila i toaleta koje stanovništvo koristi isključivo uz naplatu. Ipak, omjer broja toaleta i broja stanovnika i Kiberi je i dalje jedan naprema 1.500.
Neadekvatna opskrba vodom i električnom energijom i blatnjavi i neuslovni putevi su još neki od problema s kojima se suočava stanovništvo. Lokalne vlasti su taj problem „riješile“ otvaranjem nekoliko javnih bunara na kojima se i voda naplaćuje.
Takvi uvjeti života nose i veliki rizik od pojave različitih oboljenja, od kojih su mnoga zarazna i prijete i široj zajednici.
Većina stanovnika pomenute četvrti je nezaposleno, a i među zaposlenom manjinom nema niko sa plaćom višom od 150 dolara. Tamošnje stanovništvo bavi se najprimitivnijim poslovima da bi zaradilo, a glavni izvor hrane su im odlagališta smeća velikih restorana u susjednim bogatim četvrtima na kojima sakupljaju ostatke hrane.
Mještanka Kibere Rispah Murindi je samohrana majka četvero djece i u četvrti je otvorila tezgu na kojoj prodaje ostatke i otpatke ribe koju sakuplja od mesara i ugostitelja. Njene mušterije su susjedi koji nemaju pare da kupe ribu u mesnici.
Porodice u barakama kuhaju hranu na pećicama u kojima najčešće lože drveni ugalj, ali je i njegova cijena postala previsoka za mnoge.
Mercy Mwede (34) našao je jeftinije rješenje i izvor prihoda. Naime, on sakuplja prašinu i pepeo drvenog uglja u zanatskim radnjama i pomiješavši ih sa blatom, suši na suncu. Tako dobija jeftini energent koji je dovoljan za kuhinjske potrebe, ali i duže gori od pravog uglja.
– U siromašnoj četvrti Kibera, ipak, ne nedostaje zabave –
Iako im život predstavlja borbu za preživljavanje, stanovnici Kibere, ipak, nisu zaboravili da se zabavljaju, a to potvrđuju uvijek puno improvizirano kino u naselju. Mračna prostorija od oko 20 metara kvadratnih najčešće okuplja mlade koji na malom televizoru gledaju stare filmove.
U mjesto nerijetko dolaze i grupe turista koje žele da vide način na koji ljudi u Kiberi žive, a i to je jedna od prilika za tamošnje stanovnike da na različite načine zarade koji dolar.
U mjestu djeluje nekoliko humanitarnih organizacija, ali trajno rješenje patnje stanovnika Kibere nema na pomolu.