Kod učiteljice Amire u vrijeme naše posjete je troje učenika četvrtog, dvoje trećeg i jedna učenica drugog razreda. U Meldininom odjeljenju je jedan prvačić koji je u vrijeme naše posjete bio odsutan, te devet učenika petog razreda.
„To je lakša kombinacija, oni su stariji i mogu raditi samostalnije na zadacima, a onda imam više vremena da se posvetim našem prvačiću Tariku“, pojašnjava nam Meldina. U Bočinji radi od ove školske godine, kaže da je ranije radila u nekoliko škola, ali da nije imala iskustva s kombiniranim odjeljenjima.
„Teže je nego u školama s odjeljenjima sastavljenim iz jednog razreda, ali snalazim se“, kaže.
U Amirinom odjeljenju su djeca iz tri razreda. Mala Fatima prošle godine je bila jedini prvačić, a sada je jedina drugi razred u odjeljenju. Prisustvujemo času likovnog, a Fatima crta tepih kakav kaže da ima i kući, ali s pokojim dodatkom iz mašte.
„Volim matematiku, bosanski jezik i muzičko. Voljela bih svirati klavir!“, kaže nam Fatima. U klupi iza nje sjede Nikola i Vaso. Oni su treći razred, i također crtaju tepih. Nikola kaže kako uz matematiku i bosanski najviše voli likovno te kako bi volio biti slikar. Kaže da voli i fudbal časove tjelesnog, ali da bi bilo bolje da škola ima fiskulturnu salu jer se pred školom mogu igrati samo kad je lijepo vrijeme i kad nije blatnjavo.
Vaso kaže da voli i časove engleskog jezika, a od sportova voli košarku i fudbal. I on bi volio da škola ima salu, a sličnu želju imaju i dječaci u petom razredu u Meldininom odjeljenju.
„Od opreme imamo jednu loptu, nekada ja donesem i lopte od svoje djece, pa se igraju“, priča Meldina.
„Na internetu nađem kako se igraju neke zanimljive igre pa onda to igraju u učionici. Škola je mala i ne bi nam trebala velika sala, kad bi se nekako neka od većih učionica mogla preurediti za fizičko bilo bi također od koristi za djecu. Nedostaje nam i oprema za informatiku, nešto smo prije imali ali je uništeno u poplavama, a kad je muzičko onda samo pjevamo“, kaže Amira.
Pčelarstvo, gitara…
U Amirinom odjeljenju četvrti razred su dvije Umejme, Mladen i Omer. Oni su na likovnom crtali zimnicu, a Omer je izrazio želju da zimnicu prikaže plastelinom.
„On voli plastelin, on bi i matematiku radio s plastelinom“, govori nam učiteljica Amira dok nam Omer pokazuje radove. Osim plastelina Omer kaže da voli pčelarstvo, a volio bi svirati gitaru.
„Jednom sam vidio gitaru u Zavidovićima u izlogu“, priča. Umejma iz prve klupe kaže da voli crtati ptice, posebno golubove, a Umejma iz druge klupe do prozora kaže da je njena omiljena tema jesen. Mladen sjedi ispred nje i kaže da uz crtanje i muziku voli tenis.
U Meldininom odjeljenju u vrijeme naše posjete završavali su čas Prirode i društva, govorili su o mikroskopu, a Faris je dobio zadatak da za sljedeći čas nacrta mikroskop o kojem su pričali. Faris je i redar pa briše tablu nakon čega prelaze na predmet Kultura življenja. Tema je stanovanje i kućni red. U selu svi žive u kućama, a Humeid koji je imao priliku živjeti i u zgradi govori im o načinu života u stanu…
Nastava je pri kraju, a već dolazi kombi za Dolac, pa Amina i Ajla pakiraju stvari, a učiteljica prekida zadatak koji su djeca radila do tada kako bi njih dvije na sljedećem času mogla nastaviti, i ostatak razreda nastavlja razgovor o temi. Pošto je škola u Bočinji do petog razreda, dio djece će školu naredne godine nastaviti u Maglaju, a neki će ići i u Zavidoviće. Nakon kraja časa, skupa s djecom iz Amirinog odjeljenja pred školom čekaju prijevoz za kući.
Islamski i pravoslavni vjeroučitelj
Samo u dvije učionice i u zbornici ima grijanje na drva u pećima koje svako jutro potpaljuje i održava domar Alen Begić, a povremeno se grije i kabinet za engleski i vjeronauku u kojem vjersku obuku obavljaju islamski i pravoslavni vjeroučitelj. Kabinet koji je pravoslavni vjeroučitelj koristio do poplava još nije obnovljen. Ostatak škole je pust i hladan. Školska zgrada je bila uništena u majskim poplavama, a učiteljice i domar Alen nam pokazuju dokle je voda iz rijeke Bosne koja protiče 20-ak metara pored školskog dvorišta dolazila tokom poplava.
„Roditelji su prvih dana došli i zajedno čistili školu od blata i mulja. Poslije je škola obnovljena tako da je sredinom septembra zvanično počela nastava“, pojašnjavaju nam učiteljice i domar.
Škola u Bočinji područna je škola Osnovne škole Maglaj koja je obnovljena kroz programe UNDP-a, UNICEF-a i SC-a. Školu pohađaju djeca iz mahom povratničkih porodica i raseljenih porodica iz mjesta Gornja i Donja Bočinja, Dolac, Bliznak, Joševac. Škola obuhvata još neka od okolnih mjesta, ali kako se tu za sada vratilo većinom starije stanovništvo, iz tih mjesta još nema djece.
Općina Maglaj jedna je od deset općina u BiH uključenih u projekat „Podrška trajnim rješenjima Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“ koji finansira Evropska unija iz IPA fondova, uz sufinansiranje i koordinaciju UNHCR-a zajedno sa sedam projektnih partnera, uključujući i UNICEF. Projektne aktivnosti se provode u 10 prioritetnih lokacija u BiH: Brčko distrikt, Bijeljina, Bosanski Petrovac, Derventa, Foča, Gradiška, Maglaj, Mostar, Prijedor i Živinice.
Projekat ima slogan “Moje mjesto pod suncem” i osnovni cilj komponente koju provodi UNICEF u saradnji sa partnerima je osigurati podršku za najranjiviju djecu i njihove porodice kroz različite aktivnosti.
