“Ljudska priroda” je tema filozofskih rasprava već tisućama godina, a uz pomoć moderne tehnologije i nauke, napokon smo počeli otključavati ove misterije. U ranim fazama studija, naučnici su uspjeli zaključiti jednu činjenicu: naš mozak je fizički podešen da pomaže drugima.
Skeniranjem mozga možemo lako uočiti kako razmišljanje o tuđim problemima aktivira iste dijelove mozga koji se aktiviraju kada razmišljamo i o svojim, dok suosjećanje aktivira dijelove odgovorne za osjećaje zadovoljstva.
U svakodnevnom životu, bezbroj ljudi izabere odreći se svog slobodnog vremena kako bi pomogli drugima bilo da se radi o pomaganju starijima, spašavanju napuštenih životinja, ljudskih života ili pomaganju nekome da riješi određeni problem. Dobrim djelima svjedočimo svaki dan. Ali što je to u nama što nas tjera da nesebično pomažemo drugima, da činimo herojske poduhvate kako bi spasili nečiji život, ne razmišljajući o svom?
Istraživanja pokazuju da nam djelovanje u ime drugih ljudi pomaže da se i sami osjećamo ugodnije. Ali tu priča ne završava. Ovakvo ponašanje utječe na nas fizički, a sve veći broj naučnika vjeruje da činjenje dobrih djela pozitivno utječe na naše zdravlje, a neke studije su čak zaključile da nam altruizam pomaže živjeti duže.
Istraživanja o altruizmu
Veza alturizma i stresa je otkrivena sasvim slučajno 1956. godine, kada je tim istraživača sa sveučilišta Cornell proveo istraživanje sa 427 udatih žena s djecom. Oni su očekivali kako će žene sa više djece biti pod većim stresom te zbog toga i imati kraći životni vijek.
Iznenađujuće, istraživači su otkrili da broj djece, obrazovanje, klasa i radni status nisu utjecali na dugovječnost. U istoj studiji, koja je trajala 30 godina, sasvim slučajno je otkriveno da je 52% žena koje nisu nikada volontirale na kraju oboljelo od neke teže bolesti za razliku od 32% žena koje su redovno volontirale.
Ovo otkriće je zainteresiralo znanstvenike pa su nakon toga proveli još nekoliko studija: Jedna je zaključila kako redovno činjenje dobrih dijela smanjuje rizik od prerane smrti za 44% što je bolji učinak od redovnog vježbanja.
Druga studija provedena 1990-ih, ispitala je osobne eseje časnih sestara iz 1930-tih. Istraživači su otkrili kako su časne sestre koje su iskazale najviše pozitivnih emocija živjele oko 10 godina duže od onih koje su izrazile manje takvih emocija.
Mnoge su studije pokazale kako alturizam značajno smanjuje nivo stresa, glavnog uzročnika većine bolesti, a samim time značajno mijenja našu fiziologiju. Kod testnih subjekata koji su samo gledali video koji je prikazivao činjenje dobrih djela zabilježeni su privremeni skokovi razine kemikalija koje jačaju imunitet.
„Hemija“ altruističnih osoba
Kod žena koje su susjede smatrale dobrim osobama jer vole pomagati drugima pronađen je povišen nivo oksitocina, hormona ‘vezivanja’ koji nam pomaže da se osjećamo dobro.
Vezu oksitocina i dobrih dijela je potvrdila još jedna nedavna studija. “Oksitocin je odgovor na stres. Kada je osoba altruistična i kada dotiče ljude u pozitivnom smislu pomažući im u nevolji, razina oksitocina ide prema gore što znači da stres ide prema dolje”, zaključio je Gregory L. Fricchione, profesor psihijatrije na Harvardu.
Brojne studije provedene u različitim vremenskim periodima i državama su zaključile jednu zajedničku stvar – altruistične emocije,“droga pomagača” stvaraju fiziološke reakcije u tijelu tako što povećavaju razinu hormona oksitocina zbog kojeg se osjećamo dobro, smanjuju nivo stresa i poboljšavaju imunitet (viša razina zaštitnih antitijela).
Altruizam u nama izaziva hemijsku reakciju sličnu onoj koju izaziva i istinska ljubav!
