Tatara je ekipa Portala RTCG srela u Antaliji, na desetodnevnom medijskom treningu koji je organizovala Turska radio-televizija (TRT), a čiji je i dopisnik za Kosovo i Albaniju. Nije mu, kaže, bio problem da priđe učesnicima iz Crne Gore i Srbije, i obrati im se na crnogorskom, odnosno srpskom jeziku.
Svjestan da njegovi vršnjaci s Kosova, iako znaju, izbjegavaju da govore na srpskom, u razgovoru za naš portal kaže da se obradovao kad je čuo naš jezik, koji godinama nije koristio, jer se u Prizrenu, gdje sada živi, srpski jezik jako rijetko može čuti, navodi ovaj crnogorski portal, što svaki normalan Srbin koji živi na Kosovu se ne bi složio.
Nije dobro ni na Kosovu, ni na Balkanu
“Čak se i moj otac jako obradovao kad je čuo da se družim ljudima iz Crne Gore. Rekao mi je da što više pričam na vašem jeziku, kako ga ne bih zaboravio. A i nemam problem da govorim crnogorski, odnosno srpski, iako ima ljudi s Kosova koji to ne žele. Dosta sam riječi vašeg jezika zaboravio, jer ga ne koristim, prosto nemam sa kim da pričam”, navodi Genčer, koji osim jezika s područja bivše Jugoslavije govori i turski, albanski i engleski.
Englesku književnost završio je na Univeritetu u Istanbulu, gdje je živio deset godina. Nakon studija vraća se na Kosovo, gdje započinje radni angažman u dopisništvu TRT-a za Kosovo i Albaniju. Zaposlen je i u lokalnoj televiziji u Prizrenu. Iako je očekivao bolje uslove, situacija na Kosovu bila je mnogo lošija u odnosu na stanje uoči odlaska za Tursku na studije.
“Došao sam na Kosovo nakon 10 godina i vidio puno razlika između Turske i moje zemlje. Nije dobro ni na Kosovu, ni na Balkanu. Standard je loš, a život je previše skup”, kaže Genčer, koji je inače i glumac u prizrenskom pozorištu.
Navodi kako se nakon rata 1999. godine sve promijenilo, a da je naročito teško bilo njegovoj etničkoj zajednici.
“Recimo, mi Turci smo prije rata imali neka prava, a sad ih nemamo. Da nije bilo mirovne misije, odnosno EULEX-a, mi ne bismo mogli da ostvarimo naša prava”, navodi ovaj sagovornik.
Prijatelja, kaže, ima među Bošnjacima, Albancima i Romima, ali ne i među Srbima. Ne zato što ne želi, već zato što su na Kosovu izlovani. Sa Srbima iz Beograda se, međutim, družio dok je studirao u Istanbulu. O politici, kaže, nisu razgovarali.
Kosovari ne žele Dina Merlina
“Albanci su više nacionalno, nego religiozno nastrojeni. Oni govore kao da je religija Albanaca ustvari albanska. To je neka vrsta fašističkog termina. Zbog tih nacionalista na Kosovo nije mogao da dođe popularni pjevač iz Bosne, Dino Merlin, iako je kod nas mnogo popularan. On je zapravo htio, ali zbog jezika koji nije albanski, nije mogao da dođe. Uprkos tome što je musliman, Albanci ga nijesu željeli. To je čudo”, konstatovao je Genčer a piše portal rtcg.me, ko koga ovdje laže zasita neznamo. Jedino što znamo da ogroman broj Albanaca sluša pjesme popularnog Merlina, o Bošnjacima Kosova i da ne govorimo, Dino je svakom Bošnjaku u srcu i ponos je bošnjačke nacije. Istine radi, na zadnjem koncertu kojeg je Dino održao u Skoplju bilo je prisutno preko hiljadu Kosovara, mahom Albanaca i Bošnjaka.
Stoga je ovaj “glumac” mišljenja da su na Balkanu svi ljudi isti, iako na tako malom prostoru ima više religija, etničkih grupa, različitih mišljenja…
“Ali smo mi na kraju isti ljudi. Radimo iste stvari, imamo istu kulturu. I na Kosovu se za Vakrs farbaju jaja u crvenoj boji. Tako je i u Crnoj Gori, Hrvatskoj. Svuda”, ističe on.
Govoreći o projektu Velike Albanije, rekao je da na Kosovu postoje ljudi koji vjeruju da će to jednog dana postati realnost.
“Ali u Tirani nije takvo mišljenje. Ne znam zašto ljudi na Kosovu žele da budu u velikoj Albanji, kad to nije politika ni zvanične Albanije”, kaže Genčer.
Sa rtcg.me je podijelio i pozitivna iskustva nakon što je nedavno prvi put bio u Crnoj Gori. Ni u jednom trenutku se nije osjećao kao stranac, jer ga Crnogorci, kako kaže, tako nijesu ni posmatrali.
“Mi imamo istu kulturu, svi smo na Balkanu isti i tu nema puno razlike. Nedavno sam posjetio Kotor, koji me prosto oduševio, jer je u potpunosti originalan. Bio sam u Budvi, na Cetinju i u Podgorici. Ljudi su veoma prijateljski nastrojeni”, kazao je Genčer, koji je naglasio da mu se u glavnom gradu najviše dopao Saborni hram Hristovog Vaskrsenja.
Govoreći o planovima, Genčer ističe da želi da ostane na Kosovu i da napravi dokumentani film o ljudim koji žive na Balkanu.
