Dvadesetšestogodišnji Askin je prije 13 godina čuvao stoku i igrao se sa metalnom šipkom kojom je dohvatio dalekovod i izgubio bez obje ruke. Nakon četverodišnjeg oporavka je ponovo počeo da živi baš kao da se ništa nije desilo i svakako je primjer kako je fizičke hendikepe moguće prevazići mentalnom snagom i voljom za životom.
Dan ovog hrabrog mladića počinje ranim ustajanjem i hranjenjem životinja u štali, a potom se nastavlja radom na poljoprivrednom imanju. On samostalno upravlja traktorom i nerijetko pomaže i komšijama u svom selu Tepe.
Nedostatak ekstremiteta mu nije prepreka da koristi i računar i telefon. Veliki je zaljubljenik u tehniku i jedini majstor za tehničke uređaje i satelitske antene u selu.
Vrsni je talenat i zaljubljenik u fudbal, te svaki dan sa prijateljima u selu odvoji vrijeme i za taj hobi.
U razgovoru sa novinarom AA, Askin istiće da je nesreća koju je preživio i dugogodišnje liječenje za njega bilo teško, ali da je sada veoma sretan čovjek.
“Nikada, ni u najtežim danima nisam psovao život. Poručujem svojim prijateljima u svijetu koji imaju hendikepe da ne odustaju od života. Ja nisam i sada normalno živim”, kazao je Askin.
Ističući da mu trenutno najviše treba proteza, Askin je kazao da od nadležnih institucija očekuje pomoć.
Askinova majka Serife ističe kako je njen sin mnogo napora uložio da se oporavi od povrede, ali da zbog nedostatka proteze ne može sam da jede.
“Kada bude imao protezu moći će i sam jesti. Feyzullah je divno dijete”, kazala je Serife i dodala da je njen sin veoma pobožan.
Njegov prijatelj i nastavnik u lokalnoj školi Abdullah Gok istie da sa Feyzullahom igra fudbal u seoskom timu i da je on nezamjenjiv u ekipi.
“Svaku našu pobjedu dugujemo njegovoj igri, a to nam kažu i svi protivnici nakon utakmica”, kazao je Gok
