Prošle nedjelje je dušebrižnik Ludger Hildebrand ponovo posjetio berlinsko naselje Kepenik, tačnije, ulicu Grinauer broj 40 – to je njegov redovni zadatak. U pitanju je berlinski pritvor za izbjeglice koje moraju da prisilno napuste Njemačku. Sa očajnim 21-godišnjim Eritrejcem Hilebrand više nije mogao da razgovara – taj mladić je već vraćen u Italiju, iako ima sestru koja živi u Njemačkoj i može da ga primi u svoj stan. Ali, spajanje porodice prema evropskom pravu važi samo za oca, majku i maloljetnu djecu. Stariji Albanac, koji je kao razlog za napuštanje otadžbine naveo prijetnje smrću, još je u ovom pritvoru. Podnio je sudu tužbu zbog odluke njemačkih vlasti da ga vrate u Albaniju i Hilebrand smatra da bi ona mogla biti pozitivno riješena.
Jezuitska služba za pomoć izbjeglicama može da se pohvali dobrim rezultatima kada je riječ o pokušajima da se njeni štićenici izvuku iz zatvorskih ćelija. Fond jezuita za pravnu pomoć izbjeglicama u Berlinu i Brandenburgu je ove godine preuzeo brigu o 70 “zatvorenika” i izdejstvovao da njih 55 bude pušteno na slobodu.
Kraj “neljudske prakse”
Zatvor u Kepeniku je jedan od posljednjih u Njemačkoj u kome izbjeglice moraju da čekaju na izbacivanje iz zemlje uz policijsku pratnju. Od ljeta ove godine, prema odluci Evropskog suda pravde i njemačkog Saveznog suda pravde, zabranjeno je smiještanje izbjeglica u zatvore. U Njemačkoj je bilo uobičajeno da se izbjeglice odmah po ulasku u zemlju smiještaju u zatvore. Jer, prema tzv. Dablinskoj proceduri, izbjeglice moraju da podnesu zahtijev za azil u prvoj zemlji EU na čije su tlo stupile. Ali, mnogi nastavljaju put u Njemačku, čije vlasti strahuju da bi u toj državi mogle da ostanu neprijavljene ako ne budu odmah smještene iza rešetaka. “To je nerazumna i neljudska praksa”, kaže otac Hilebrand. I sudije su to tako vidjele.
Prema procjeni Jezuitske službe za pomoć izbjeglicama, u Njemačkoj postoji još 50 do 60 izbjeglica koje se nalaze u zatvorima i to na pet lokacija. Prije godinu dana, bilo ih je deset puta više – na 20 lokacija. Mnogi takvi zatvori su zatvoreni, kao što je to, na primjer, nedavno bio slučaj sa zatvorom Rendsburg u Šlezvig-Holštajnu.
Hotel bi bio jeftiniji
U berlinskom Kepeniku, trenutno se u jednom ogromnom kompleksu zgrada nalazi oko 30 zatvorenika koje nadgleda 50 policajaca. U takvim okolnostima, svako mjesto u zatvoru košta oko 55.000 evra godišnje. Hotel bi bio jeftiniji, smatra Hilebrand. Neke njemačke savezne države još uvijek šalju svoje izbjeglice u Kepenik.
U pitanju su ljudi koji nisu napustili Njemačku iako im je više puta upućen zahtijev da to učine, a ima i onih koji su izbačeni iz ove zemlje, pa su se ilegalnim putem vratili. Hilebrand pominje slučaj jednog Srbina o kome se starao. Taj čovjek je četiri puta izbacivan iz Njemačke – “ali vratiće se on i peti put”. On ima suprugu i troje djece, ali u Srbiji u njegovoj kući nema struje, vode ni grijanja: “čak su i drugi zatvorenici rekli da za njega treba sakupiti novac kako bi bar u zimskim mjesecima mogao da plati grijanje.”
Srbija važi kao sigurna zemlja i šanse njenih građana da dobiju azil u Njemačkoj su ravne nuli. Ali, ima i Sirijaca koji su u Njemačkoj dospeli u izbjegličke zatvore. Ti ljudi su prije toga bili u Bugarskoj, i prenose da je tamo smještaj katastrofalan. “Kada dođu ovamo, kažu da bi, ako već moraju da napuste Njemačku, radije otišli pravo u Siriju nego u Bugarsku”. Zato su njemački sudovi zabranili vraćanje izbjeglica u Bugarsku, kao što su prije toga već učinili i sa Grčkom. I uslovi smještaja izbjeglica u Italiji su za neke sudije razlog da im se ipak dozvoli ostanak u Njemačkoj.
Vlada već priprema novi zakon
Jezuitska služba za pomoć izbjeglicama i njemačka vlada iznose veoma različite procjene broja izbjeglica koje Njemačka može da primi. Širom svijeta, u izbjeglištvu se nalazi 51 milion ljudi, kaže direktor Katoličke organizacije za pomoć, Frido Pfliger. Prema njegovim riječima, u Njemačkoj je ove godine azil zatražilo 140.000 ljudi. “To ne može da preoptereti bogatu zemlju kao što je Njemačka”, smatra Pfliger, i dodaje da su među izbjeglicama mnogi mladi ljudi i da bi “trebalo da koristimo njihove talente”.
Njemačka vlada to vidi drukčije. U Saveznom ministarstvu unutrašnjih poslova se trenutno radi na izmjenama više zakona o politici prema azilantima, među kojima i na novom zakonu o boravku u Njemačkoj. Vlada pokušava da definiše kada se javlja “povećana opasnost od bjekstva” i da u tim slučajevima ovlasti policiju da potražioce azila smjesti u pritvor. Zakon je već mjesecima na razmatranju i njegov tekst bi trebalo da bude završen u decembru. Već se saznalo da su kriterijumi utvrđivanja “opasnosti od bjekstva” već toliko široki da će zatvori ponovo početi da se pune. “A onda će se desiti upravo ono što smo već imali”, sluti Ludger Hillebrand, “Sirijci koji ne mogu da se vrate u Bugarsku ponovo će sjedeti ovdje u zatvorima… to je apsurd, potpuni apsurd.”
