Nakon neustavnog referenduma o danu RS mnogo bure u javnosti podigla je izjava Nenada Čanka, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) i poslanika Skupštine Srbije. On je rekao da ako je moguće da odluke najviših pravosudnih institucija jedne suverene države moguće rušiti na referendumima koji se organiziraju na djelu državne teritorije, onda LSV predlaže da se slična praksa i u Srbiji.
– Predlažemo da se u Vojvodini raspiše referendum o tome da li građani prihvataju sramotnu odluku Ustavnog suda Srbije od prije dvije godine, o ukidanju Statuta Vojvodine i o tome da Novi Sad ne može da bude naš glavni grad – kazao je Čanak.
U intervju za Avaz.ba Čanak je objasnio svoju izjavu te otvoreno govorio o referendumu u RS, političkim odnosima u regiji te o drugim aktuelnim pitanjima.
Podrška Dodiku
Nakon referenduma i obraćanja Milorada Dodika čini se da je Vaša izjava o referendumu u RS izazvala najviše pažnje u regionu. Pojedini mediji u Srbiji prenijeli su da se “Čanak obrušio na Srbiju” i da “Čanak opet provocira”. Kako komentarišete ove navode i šta imate da poručite onima koji kažu da ste se “obrušili na Srbiju”?
– Kako je moguće da sam se ja obrušio na Srbiju, a ne Nikolić master Tomislav koji daje izjave koje su za Srbiju više nego štetne? Liga socijaldemokrata Vojvodine i ja lično se trudimo da uradimo sve što je dobro za Srbiju, da je pomirimo sa okruženjem i da je unutar Srbije suočimo sa realnošću. I već 26 godina gledam kako svaka izjava koja se sukobljava sa institucionalnom istinom koju zvaničnici propovjedaju, predstavlja „obrušavanje“ na zemlju. Vjerujem da je to opšte mjesto u političkom folkloru Srbije na koje ne treba pretjerano obraćati pažnju.
Predložili ste nakon antiustavnog referenduma u RS i referendum u Vojvodini. Koliko je, zaista, realno očekivati da se desi taj scenario?
– U pitanju je bilo samo prosto povlačenje paralela. Dakle, ja sam o prijedlog referenduma koristio retorički, radi poređenja, da bi se razumjela moja kritika mješanja Tomislava Nikolića u unutrašnje stvari BiH. Referendum koji sam spomenuo nije formalno predložen u skladu sa zakonskom procedurom, nego sam na taj način samo ukazao da se Tomislav Nikolić nije sjetio da tako komentariše kada je Ustavni sud Srbije donio odluku o Statutu Vojvodine, a sjetio se da komentariše odluku Ustavnog suda druge države?! Ti dvostruki standardi i jesu ono što je vječiti problem u Srbiji.
Je li moguć referendum u Sandžaku i šta ako do njega dođe?
– Bilo kakav referendum na teritoriji Srbije, a naročito u Sandžaku, značio bi ozbiljno podizanje tenzija koje bi predstavljalo uvod u teško sagledive posljedice.
Koje je Vaše mišljenje o održanom referendumu u RS, rezultatima, izlaznosti građana? Je li Dodikov referendum ispunio svoj smisao s obzirom da su mnogi smatrali da je ovo samo predizborni potez njegovog SNSD-a?
– Mogu da se složim da je taj referendum imao ozbiljnu predizbornu upotrebnu vrijednost. Sa druge strane, uopšte nije bitno ni kako je glasilo pitanje, ni o čemu je referendum bio, izlaznost, niti rezultati. Mislim da je tu bilo bitno samo bilo demonstrirati homogenost i otpor federalnim vlastima. I zbog toga je taj referendum toliko opasan. Sada se postavlja pitanje šta je sljedeći korak, ako iza referenduma dođe to da “on ne smije ostati mrtvo slovo na papiru” kao što kaže Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije. Cijela ova situacija je više nego opasna i zbog toga se tu nešto mora hitno preduzeti da bi se spriječile nesagledive posljedice.
Dodik nije dobio bezuvjetnu podršku Beograda i Moskve za održavanje referenduma. Kako to ocjenjujete? Znači li to da je Dodik krenuo sam protiv svijeta?
– Ne bih ja rekao da on nije dobio podršku, treba gledati diplomatski rječnik. Kada se diplomatskim rječnikom kaže „samo da sve prođe u redu“, to treba pročitati kao da to znači da se odobrava da to nešto prođe. Samim tim – to jeste podrška. Mislim da je rusko miješanje u stvari na Balkanu veoma opasna stvar o kojoj niko ne govori na glas. Ne govori na glas što iz straha, što iz koristoljublja, što iz bilo kog trećeg razloga. Činjenica je da kad god se pojave nekakve „ultra-patriote“ na ulicama u Srbiji, oni nose ruske zastave.Tako da, prosto čovjek dođe do utiska da je biti Srbin ustvari nekakva prijelazna faza od amebe do Rusa. Da je Srbin još nedovoljno razvijen Rus. Što je potpuno budalasto.
Mnogi su za ovaj referendum rekli da je samo probni za onaj pravi – o otcjepljenju RS.Koje je Vaše mišljenje o tome? Koliko je realno očekivati ponovno cijepanje teritorije BiH?
– Rat mora da se završi. Nije dovoljno da on bude samo prekinut ili zaustavljen, da bi se osigurao trajan mir. To je bio slučaj sa Prvim svjetskim ratom, gdje je maršal Fuš, koji je bio glavnokomandujući savezničkih snaga, vidjevši Versajski sporazum, rekao: „Pa ovo nije mir, ovo je primirje na 20 godina“. I pogriješio je za samo 56 dana. Lično mislim da je teško osigurati trajni mir bez jasnog integrisanja Republike Srpske u pravni sistem Bosne i Hercegovine, ali i ukupnog integrisanja Bosne i Hercegovine u jednom suštinskom smislu. A to je nemoguće u uslovima kada žive, bar dvije, a ja vjerujem tri i više istina o ratu devedesetih i o tome šta ga je izazvalo i šta se u njemu događalo. Nemoguće je u uslovima kada umjesto stvaranja BiH, koja će biti država svih koji u njoj žive, postoje sile koje se trude da nametnu dominaciju ove ili one nacionalne ili vjerske grupacije.
Mora se ići za tim da se razumije da poslije operacije u medicini dolazi terapija. Da je poslije iskrcavanja na Normandiju u Drugom svjetskom ratu došla denacifikacija u Njemačkoj. Tako isto je u Srbiji moralo poslije 5. oktobra 2000.godine, doći do lustracije. A to se nije desilo. I, naravno, da će se bolest, kada niste se obračunali sa njenim uzrocima, ponovo pojaviti na ovaj ili onaj način. Siguran sam da bi odnos između Srbije i Hrvatske, recimo, bio mnogo bolji kada bi i Hrvatska smogla snage da u svom dvorištu počisti fašističko smeće koje se nataložilo. Isto tako vjerujem da je potrebno i da se Bosna i Hercegovina, uključujući i Republiku Srpsku, oslobodi nosilaca zabluda iz devedesetih i prije toga, koje su i dovele do stanja u kojem se nalazimo. Ne može se misliti da je samim tim što je rat prekinut i završen taj tragični period ovog regiona. Bez lustracije na ovim prostorima, sve je ovo samo primirje.
Da rata ne bude
Kako gledate na prilike u regiji u svjetlu nedavnih sukoba na relaciji Hrvatska-Srbija i referenduma u RS? Nametnuta je tema rata, uvukao se strah u ljude. Ko priziva rat i koliko je izvijesno da do njega dođe?
– Rat prizivaju oni kojima je on omogućio da bez pitanja i bez ikakvih posljedica dođu do političkog i materijalnog položaja kakav nikada u miru ne bi imali, po svojim zaslugama, angažovanju, bilo čemu. Jednostavno – kada se zaljulja ratom napravljen sistem odnosa, onda obični ljudi kažu, „ma, mani sve nije važno, važno je samo da rata ne bude“. I to je cijela priča.
U Hrvatskoj se prikriva unutrašnja nesposobnost da se suoči sa sopstvenom stvarnošću, time se umjesto čišćenja u svom dvorištu, o čemu sam govorio, traži neprijatelj spolja i otvaraju teme koje su nevezane za ono što je suštinski problem u zemlji. Ako sam nešto naučio u proteklih četvrt vijeka, to je da se, kad god vidim da neki „patriota“ jako maše nekom zastavom, odmah pitam kakvu krađu hoće time da prikrije. Jer iza svakog metastaziranog patriotizma stoji neka ozbiljna pljačka koja treba time da se prikrije.
Kako u ovom trenutku ocjenjujete odnose između BiH i Srbije? Šta je potrebno uraditi da se oni poboljšaju i u kojim segmentima je to moguće uraditi?
– Sa jedne strane ima ohrabrujućih znakova, a to je nedavna posjeta ljudi iz Bosne, iz Srbije Sjedinjenim Američkim Državama gdje su vođeni veoma tolerantni i razboriti razgovori. Sa druge strane, djelovi establišmenta u Srbiji šalju apsolutno neprihvatljive poruke koje nisu možda eksploziv u temeljima mira, ali su sasvim sigurno prskalice koje mogu da naprave požar. Šta će biti – vidjet ćemo.
Budućnost zavisi od nas samih
Šta nam donosi skorija budućnost Balkana? Je li to povratak u ’90. ili ubrzan put zemalja ka EU?
– To zavisi od nas samih.
U Srbiji se sve preko noći može promijeniti
Kako ocjenjujete trenutnu političku situaciju u Srbiji?
– Ovo je samo jedna faza u kojoj se ponovo, kao što smo već imali prilike da gledamo vrijeme Miloševića, pa vrijeme Koštunice, pa vrijeme Tadića, tako sad imamo neko vrijeme u kome naizgled nema konkurencije vladajućoj strukturi. Međutim, kao što smo vidjeli i na prethodnim primjerima, sve se to preko noći u Srbiji može promijeniti. Šta će dalje biti, vidjet ćemo, ali Srbija još nije došla do faze stabilnosti u društvu koja bi bila osigurana jednim stabilnim odnosom snaga raznih političkih opcija, nego se iz hiljadu razloga apsolutna vlast u Srbiji prebacuje iz ruke u ruku. Na žalost, to nije dobro ni za Srbiju, ni za demokratiju u njoj, ni za region u cjelini.
