Arjeta Imeri iz Gnjilana jedna je od mnogih žena na Kosovu koja je odustala da učestvuje u raspodjeli porodičnog bogatstva. Ona navodi da od svojih roditelja to neće tražiti zato što, po njenim riječima, ono treba da pripadne samo članovima porodice muškog roda.
“Porodično bogastvo pripada muškarcima. Ne tražim da se meni dodijeli neki dio. Jednostavno, ne pripada mi”, mišljenja je Atjeta.
Predstavnici civilnog sektora kažu da se žene ne trebaju voditi ovim tradicijama i tako prihvataju ulogu žrtve, već trebaju svjesno tražiti svoja legitimna prava u pogledu nasljeđa.
Kosovska katastarska agencija bavi se registracijom nepokretne imovine na ime vlasnika ili suvlasnika. Izvršni šef ove agencije Murat Meha za RSE, pak, navodi da je, iako je procenat mali, posljednjih godina kod žena povećano interesovanje da se i na njihovo ime upiše imovina, ili da postanu suvlasnici sa svojim supružnicima.
“Tokom 2012. godine, oko 14 posto registrovane imovine bilo je na ime žena, radi se o vlasništvu ili suvlasništvu. Godinu dana kasnije, taj procenat je porastao na 15,7, a do sada je ukupno 16,2 posto registrovane imovine u vlasništvu žena”, kazao je Meha.
Na osnovu administrativnog upustva Katastarske agencije, kaže Meha, odlučeno je da se registracija imovine na ime oba supružnika ne vrši posebno, već da se izvrši samo jedno plaćanje, što predstavlja i olakšavajuću okolnost za ovaj problem.
Inače, pitanje nasljeđa je regulisano i Zakonom o nasledstvu, na osnovu kojeg i muški i ženski naslednici mogu da raspolažu svojim dijelom nasljedstva i da nakon registracije ozvaniče nasljeđenu imovinu.
Ali kulturne norme i tradicija predstavljaju izazov postojećim zakonima, kažu predstavnici civilnog društva, zato što su žene u mali broj slučajeva vlasnice nepokretnih imovina, bilo da se radi o udatim ili neudatim.
Diamant Binaku, generalni direktor Centra za rodne studije, govori o razlogu zašto žene odustaju od prava na posedovanje imovine.
“Počevši od patrijahalnog sistema kroz koji je prošlo kosovskog društvo decenijama unazad, dakle, to počinje od porodične tradicije. Još uvijek je svijest kod žena ’niska’ da zatraže svoj deo nasljeđa od roditelja, ili da budu suvlasnici sa svojim supružnicima”, kazao je Binaku.
