Mladi, dvadesetjednogodišnji Belmin Fetić, bio je jedan je od 34 zarobljenih rudara. Pod zemljom je proveo više od 18 sati i preživio je tragediju u jami ”Raspotočje” .On je najmlađi rudar koji se borio za svoj i život svojih kolega.
Za Doznajemo.com govori o onome što je preživio kada je jamu pogodio gorski udar zajedno sa zemljotresom. Kaže, siguran je da se više neće vratiti u tu jamu i da želi nazad na svoje radno mjestu u rudnik ”Stranjani”.
”Dok sam kopao u jami, osjetio sam veoma jak udar i kako se sve ruši. Nakon toga sam pomislio da se nikada nećemo izvući iz ovog ”pakla” u kojem smo se tada nalazili”.
Akcija izvlačenja 34 zatočena rudara trajala je više od 18 sati, a svi su radili i kopali prolaze kako bi što prije izašli na površinu. I sve to bez vode i hrane dok su pored njih ležali mrtvi kolege.
Belminu je ovo drugi mjesec u rudniku ”Rasputočje” jer je prebačen sa svoga radnog mjesta u Stranjanima te mu se ovakvo nešto nikada u životu nije desilo. Za vrijeme gorskog udara, zajedno sa ostalim rudarima se nalazio u dubinskom dijelu jame.
Dvadesetjednogodišnji rudar Belmin nam je rekao da uopšte nisu imali ni vode ni hrane, ali bez obzira na to sve, nastavljali su kopati do izlaza i nisu napuštali smrtno stradale kolege.
”Nismo imali ni hranu, a ni vodu, uopšte nismo ni razmišljali o tome niti smo to tražili. Cilj nam je samo bio da dođemo do izlaza te smo svi zajedno kopali bez prestanka, a smrtno stradale kolege nismo napuštali dok nisu došli po nas, a ja sam samo želio da vidim svoju porodicu”, prisjetio se Belmin za naš portal.
Belmin Fetić nema oca i jedini u svojoj porodici radi te ne smije ni razmišljati o prestanku rada u jami! On samo želi da se vrati na svoje staro radno mjesto, a u onu jami nema hrabrosti više ući tamo gdje je bio, to je nešto što ga psihički slomilo.
”Oca smo izgubili, moja mama ne radi nigdje, tako da sam ja morao prihvatiti ovaj posao i ne smijem ni razmišljati o tome da ga napustim. Sve što želim je to da ne idem više u Raspotočje i da se vratim rudniku gdje sam radio prije dva mjeseca”, rekao je Belmin.
Zbog svega što se desilo, Belmin još uvijek nema miran san, pored bolova u vratu, mnogo razmišlja o tome što se desilo te se često sjeti svojih poginulih kolega!
”Iako je prošlo pola mjesaca, osjećam se skoro pa kao i prvog dana, pored toga što sam fizički povrijeđen, nakon te jame sam dobio i pshihičke probleme”. Fetiću je ovo prvi put da se nalazi u situaicji opasnoj po život i vec 17 dana nosi okovratnik. U jami je zadobio težu povredu mišića vrata.
Belmin je u jami pored kolega izgubio i jednog od najboljih prijatelja kojeg nije mogao spasiti niko od njih. Još uvijek je u šoku da njegovog prijatelja rahmetli Mehmedalije nema kojeg je ugušio plin.
Na kraju, ovom mladom rudaru koji radi dvije godine u jami je ispunjena želja, a to je da vidi svoju mamu i sestru koje su mu, kako on kaže, sve u životu.
”Kada sam izašao iz tog pakla, prvo što sam ugledao bile su moja mama i sestra. Osjećaj je bio izvanredan. Takvo nešto se ne može opisati riječima. Kod mame i sestre sam vidio suze radosnice što je i mene natjeralo na isto”, rekao nam je Belmin.
Belmin se još uvijek nalazi na bolovanju, a svoj posao će, najavljuje, nastaviti raditi sa punim srcem jer mu to donosi hljeb u kuću.
