Na kakvu je to pomoć Hrvatske – Srbiji i Šapcu – mislio Vučić, samo nebo, on i Vesna Pusić znaju. Ali, sigurno znaju i mještani u Rajevu Selu koji su nekoliko dana prije potopa i pucanja nasipa vidjeli nepoznate muškarce koji govore ekavicom i obilaze nasip. Ubrzo su počele kolati i priče da su baš u to vrijeme uhićeni dvojica prekosavaca koji su planirali minirati nasip između Šamca i Babine Grede. O tome govore i svi stanovnici Posavine čiji iskazi sve više potvrđuju priču o sabotaži kod Rajevog Sela.
Kada su sredinom svibnja ove godine velike poplave zahvatile ne samo Hrvatsku, nego i susjedne zemlje Bosnu i Hercegovinu te Srbiju, mnogi su se prisjetili nobelovca Ive Andrića i njegovog “Velikog povodnja” iz knjige “Na Drini ćuprija”:
“U kasabi stradaju avlije, bašte i magaze najbližih kuća. I sve se svrši na tome. Ali u nepravilnim razmacima od dvadesetak do trideset godina nailaze velike poplave koje se poslije pamte kao što se pamte bune ili ratovi i dugo se uzimaju kao datum od kojeg se računa vrijeme i starost građevina i dužina ljudskog vijeka (Na pet-šest godina prije velikog povodnja. Uz veliki povodanj.) Poslije tih velikih poplava malo šta ostane od pokretnog imanja(…). Takva poplava baca cijelu kasabu za nekoliko godina unatrag”, opisao je veliki povodanj prije puno godina književnik Ivo Andrić, a kao da je opisao velike poplave koje su prije nekoliko mjeseci zahvatile ne samo njegovu bosansku kasabu, nego i brojna mjesta uz rijeku Savu u Hrvatskoj i Srbiji.
I dok su u Andrićevom Velikom povodnju ljudi bili pomireni sa sudbinom da su poplave dolazile “svake godine, u proljeće i u jesen, ali nisu uvijek bile jednako opasne i sudbonosne po varoš pored mosta te da svake godine bar po jednom ili dva puta nabuja Drina i zamuti se i s velikim šumom pronosi kroz lukove s mosta odvaljene plotove s njiva, izvaljene panjeve i mrki talog od lišća i granja iz pribrežnih šuma”, nakon ovogodišnjih poplava u Hrvatskoj i BiH, tamošnje žrtve nikako se ne mogu pomiriti da su zbog više sile odnosno prirodne nepogode preko noći ostali, ne samo bez krova nad glavom, nego bez svega što su godinama sa svoje dvije žuljevite ruke naporno stjecali. Stoga su se u čudu pitali – dok im je nabujala, hirovita i mutna voda nosila, krovove s kuća, dječje krevetiće, igračke i uspomene – je li moguće, da opet netko, nakon tolikih nevolja, ratova, sirotinje i bijede “ponovno plavi Bosnu i Hrvatsku”?
Vučić i Dodik dogovorili miniranje brane ispred Bijeljine
Ne, ovdje nije riječ ni o kakvoj teoriji zavjere, nego naprosto o razmišljanjima brojnih žrtava svibanjskog velikog povodnja koji je zahvatio Bosnu i Hrvatsku, te njihovim osnovanim sumnjama da su poplave bile isplanirane, kako bi se spasila, odnosno rasteretila Srbija od velikog vodenog vala koji je prijetio gradu Šapcu i tamošnjoj velikoj tvornici umjetnih gnojiva “Zorka” totalnim potapanjem, nakon čega bi nastala jedna od najvećih ekoloških katastrofa ne samo u regiji nego i šire. Inače, u šabačkoj tvornici “Zorka” proizvodi se na najmodernijim strojevima uvezenim iz inozemstva u skladu s najvišim mogućim tehnološkim dostignućima.
Znači, Šabac i “Zorka” su pod svaku cijenu trebali biti spašeni, pa je i srbijanski premijer Aleksandar Vučić sve podredio tom cilju ne birajući pritom ni sredstva ni metode. Imajući sve to u vidu, ogorčeni ljudi u Bosni su se za vrijeme velikih poplava u čudu i nevjerici pitali, što se to događa sa Semberijom i Šapcem? Nisu samo sumnjali, već su bili i sto posto uvjereni da je brana ispred Bijeljine minirana kako bi ispuštene vode Save preplavile i Bijeljinu i cijelu Semberiju, čime se smanjio protok vode u Srbiju i sačuvao Šabac i njegova opasna kemijska industrija.
Tamošnji stanovnici su odmah vidjeli da je brana pukla na četiri mjesta, odnosno da nije pukla, već da je na tim mjestima – minirana! Inače, brana je građena u vrijeme stare Jugoslavije i nije bilo nikakve mogućnosti da pukne na četiri mjesta, a da između njih ostane čitava, tvrde danas ogorčeni mještani. Osim toga, ispuštanje vode na neke druge lokacije kako bi se zaštitili veći gradovi, nije ništa novo ni čudno.
Vučić: Šabac moramo braniti svim sredstvima!
Naime, u Srbiji je i ranije na mnogo mjesta ispuštana voda u njive, da bi se sačuvali gradovi. Ali ovdje je bio problem što su oni poplavili cijelu Semberiju da bi sačuvali Šabac i opasnu kemijsku industriju, objašnjavaju mještani. A kada je jedna novinarka iz Banja Luke htjela priupitati predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o spornom pucanju brane, odnosno jesu li točne informacije da je brana minirana, Dodik ju je uporno prekidao… Istodobno je Dodik, u najtežim trenucima za vrijeme velikog povodnja u Bosni i Hercegovini, otišao kod Vučića u Srbiju što je bio dovoljan povod mještanima da zaključe kako su njih dvojica uskladili planove o “preusmjeravanju vodene bujice”.
Na sjednici Kriznog stožera za izvanredne situacije srbijanski premijer Aleksandar Vučić obratio se zapovjedniku srpske vojske Ljubiši Dikoviću riječima: “To će značiti, Dikoviću, da primjenjujemo ratne mjere, da vodu puštamo na jednu drugu stranu, ali o tome ćemo kasnije nasamo razgovarati… Dikoviću, jesmo li se razumjeli? Šabac moramo braniti svim sredstvima! Zadatak cijele države je obrana Šapca pod svaku cijenu. Padne li Šabac, Dikoviću, znate što trebate raditi!?”, teatralno je govorio Vučić služeći se vojničkom retorikom.
Šabac je, dakle, tih dana bio najbranjeniji grad u Srbiji zbog kojeg je, ako je vjerovati tvrdnjama iz BiH, minirana brana i žrtvovana Bijeljina.
Sumnja se da su terorističkim akcijama uništavani nasipi u Hrvatskoj
No, osim stanovnika BiH, sve je veći broj i Hrvata koji vjeruju da su Srbi primjenjivali ratne mjere u borbi protiv poplava, ali isto tako da su terorističkim akcijama uništili nasipe i izazvali poplave u Hrvatskoj kako bi Srbiju rasteretili visokih voda. U prilog tome najbolje govori način na koji je premijer Zoran Milanović pozvao na odgovornost graditelje dijela nasipa koji je popustio, a izgrađen je 2010. godine:
“Dakle, puknuo nam je novi nasip na dionici od 12 kilometara, a bio je investicija Hrvatskih voda vrijedan desetke milijuna kuna. To je novi nasip koji bi valjda trebao držati vodu. Stari nasip nizvodno vodu je držao bolje od novoga. Pukao nam je novi nasip! Tražim od ministra i generalnog direktora Hrvatskih voda odgovore…”, rekao je premijer.
Za razliku od njega, njegovu prvu potpredsjednicu Vesnu Pusić, velike poplave, čini se, nisu toliko uznemirile. Možda ju je više uznemirio srbijanski premijer Aleksandar Vučić, koji joj se u panici zbog “velikog povodnja” tih dramatičnih dana povjerio, kako je grad Šabac u kojem se nalazi tvornica umjetnih gnojiva, bez pomoći Hrvatske mogao biti poplavljen, nakon čega bi izbila jedna od najvećih ekoloških katastrofa u regiji ali i šire.
Na kakvu je to pomoć Hrvatske, Srbiji i Šapcu, mislio Vučić samo nebo, on i Vesna Pusić znaju! No, zasigurno znaju i mještani Rajevog Sela koji su nekoliko dana prije potopa i pucanja nasipa vidjeli nepoznate muškarce koji govore ekavicom i obilaze nasip. Ubrzo su počele kolati i priče kako su baš u to vrijeme uhićena dvojica prekosavaca koji su planirali minirati nasip između Šamca i Babine Grede.
O tome govore i svi stanovnici Posavine, čiji iskazi sve više potvrđuju priču o sabotaži kod Rajeva Sela.
