Njemačka 25 godina poslije pada Berlinskog zida. Područje bivšeg DDR-a se tokom proteklih decenija značajno izmijenilo. Za to vrijeme se u istočni dio Njemačke slilo mnogo novca. Milijarde eura su uložene u infrastrukturu, kako bi se podržale finansijski slabe komune. Šta je ulaganje tog novca donijelo stanovnicima? Je su li razlike između istoka i zapada Njemačke još uvijek velike?
One, u najmanju ruku, nisu toliko velike kao što se misli, kaže Michael Hüther, direktor Instituta njemačke privrede (IW) u Kölnu koji je u ponedjeljak (25.08.2014.) objavio studiju o siromaštvu u Njemačkoj. On je došao do zaključka da se pažljivo mora sagledati šta ljudi u Njemačkoj od svojih neto prihoda uistinu mogu sebi priuštiti. Na taj način se došlo do potpuno novih pokazatelja.
“Borba protiv siromaštva mora se voditi u gradovima”
I baš na tome počiva Hütherova analiza: Velike razlike ne nastaju na relaciji istok-zapad, već na relaciji selo-grad. On je ubijeđen da je “politiku borbe protiv siromaštva mora voditi u velikim gradovima”. “Ukoliko se regionalno politički ne skoncentrišemo na velike gradove, dobićemo problem”, smatra šef IW-a.U udaljenim dijelovima istočne Njemačke troškovi života nisu veliki kao u zapadnom dijelu zemlje. To znači da ljudi na istoku s manjom zaradom sebi više toga mogu priuštiti. U Njemačkoj se siromašnima smatraju svi oni čija je mjesečna neto zarada manja od 870 eura. Sa tim novcem se na istoku zemlje može bolje živjeti nego na zapadu. Samcu u Münchenu treba 1030 eura da bi sebi priuštio standard prosječnog stanovnika Njemačke. München je pak jedan od skupljih gradova.
Koncentrisati se na rizične grupe
Prema studiji, razlog je taj što su rizične grupe u gradovima najčešće nadproporcionalne: “Nezaposleni, samohrani roditelji, porodice migrantskog porijekla, gdje su primanja tipično niža”, smatra Hüther, grupe su na koja se njemačka politika mora koncentrisati da bi se efikasno mogla boriti protiv siromaštva.
To bi značilo da je Pakt solidarnosti, kojim se istočnim Njemcima do 2019. garantuje podrška od nekoliko milijardi eura godišnje, morao ponovo preusmjeriti od ruralnih regija na istoku prema velikim gradovima koput Kölna ili onih u Rurskoj oblasti.
Institut za privredu Njemačke je ustanovio da se problem u gradovima tokom prošlih godina pogoršao. Stanovnici gradova od prosječno zarađenog novca sebi mogu manje toga priuštiti nego stanovici ruralnih regija, u kojima je platežna moć ostala stabilna. Na selima, prema rezultatima IW-a, 14 procenata stanovnika ne raspolaže platežnom moći, a u gradovima se radi o 22 posto takvih stanovnika. Posebno loše je u gradovima poput Kölna, Dortmunda i Duisburga, ali i u Frankfurtu na Mejni ili Hannoveru.
“Zbog jednih se ne smiju izigrati drugi siromašni”
Politologa Christoph Butterweggea malo iznenađuje ova studija. Savez karitativnih organizacija je u svojim izvještajima već godinama upozoravao na to “da je život u Münchenu skuplji nego u nekom selu u Saveznoj zemlji Mecklenburg-Vorpommern na istoku Njemačke. Ako se uporedi unutar jednog velikog grada četvrti grada sa vilama i siromašna četvrt , može se ustanoviti da su socijalne razlike mnogo veće u velikom gradu nego između grada i sela.”
Ovaj institut blizak privrednicima, smatra Butterwegge, nema interesa za takvo šta, naprotiv. IW smatra da je minimalna satnica od 8,50 eura na teritoriji cijele Njemačke previsoka za istočnu Njemačku. “Za istočnu Njemačku bi bila dovoljna minimalna satnica od 7,90 eura”, istaknuto je u studiji IW-a. “Ako bih ja to uradio, onda bih zacementirao socijalnu nejednkost”, kaže ovaj politolog. Kako bi se iskorijenilo siromaštvo mora se govoriti i o bogatstvu u Njemačkoj i kako bi se ono ravnopravnije moglo raspodjeliti.Butterwegge ne vjeruje da je IW iz opisanih problema izvukao prave zaključke: “Ne smiju se izigrati siromašni stanovnici Dortmunda, Duisburga i Bremerhavena zbog siromašnih na istoku Njemačke, kojih još uvijek ima dosta.” Na istoku su primanja i dalje jednostavno preniska. Cilj je, kako je istakao Butterwegge, da se širom Njemačke povećaju sva primanja koja su preniska.
