Riječ je o nekolicini mladih aktivista koji u Raqqi, sirijskom gradu u kojem su se utaborili islamisti, svakodnevno riskiraju vlastite živote promatrajući i potajice bilježeći zvjerstva kojima priskaču pripadnici zloglasne Islamske države, poznate i po kraticama ISIS i ISIL.
Jedan od njih je 23-godišnji Abu Ibrahim, koji je svojedobno prvi u svijet poslao jezive kadrove žrtve ISIS-a, koja je na središnjem gradskom trgu kažnjena razapinjanjem na križ. Strašni je čin kriomice snimio kamericom skrivenom u rukavu, svjestan da bi, bude li razotkriven, on mogao biti sljedeći koji će završiti na križu.
Kako piše ugledni britanski Daily Telegraph, Abu Ibrahim je pseudonim jer bi otkrivanje stvarnog identiteta tog mladića bilo ravno potpisivanju njegove smrtne presude. On je dio grupe od 16 aktivista koji proteklih godinu dana, otkad je ISIS preuzeo kontrolu nad Raqqom, vode računa da srednjovjekovne metode kojima se islamisti obračunavaju s neistomišljenicima budu dokumentirane.
Osim njih, u gradu nema gotovo nikoga tko bi se usudio to svakodnevno raditi. Ni domaćih ni stranih novinara. Tek se sporadično zna dogoditi da ISIS pripusti nekoga u grad i onda preko njih pokuša lansirati svoju krvoločnu propagandu, kao što je bio slučaj s nedavnim šokantnim serijalom Vicea.
Tihi pokolj u Raqqi
Uz riskantno snimanje javnih pogubljenja, koja su u Raqqi sada već gotovo uobičajena pojava, aktivisti na svojoj web stranici uz slogan ‘Tihi pokolj u Raqqi’ nastoje objavljivati i lokacije po gradu s kojih djeluju džihadisti. Tvrde i da su pokušali pomoći američkom novinaru Jamesu Foleyju, kojemu je ISIS prije nekoliko dana odrubio glavu, objavljujući informacije o njegovoj mogućoj lokaciji.
Iako informacije o Foleyju očito nisu urodile njegovim spašavanjem, objava ovakvih detalja od operativnog značaja za ISIS mogla bi dobro doći njegovim neprijateljima u slučaju da se odluče napasti samo srce samoproglašenog kalifata. Džihadisti su toga i više nego svjesni pa su Abu Ibrahima i druge aktiviste stavili na sam vrh svojeg spiska najtraženijih neprijatelja.
‘U posljednjim trima hutbama (propovijedima) petkom proglasili su nas Alahovim neprijateljima. Bože dragi, ne znam kako se još skrivamo, ali uspijevamo nekako’, priča Abu Ibrahim za Telegraph.
Dodaje da borci ISIS-a često idu od kuće do kuće u potrazi za njima, no oni se drže odvojeno, razasuti su po lokacijama diljem grada i sve aktivnosti koordiniraju putem interneta, koristeći kompliciranu enkripciju kako bi izbjegli ISIS-ove hakere.
‘Kad god čujemo da se nešto dogodilo vani, nikada ulicom ne idemo zajedno’, opisuje Abu Mohammed, 26-godišnji član aktivističke grupe.
‘Ako je riječ o javnom pogubljenju, koordiniramo se na način da svatko snima s neke druge pozicije: netko je možda u neposrednoj blizini egzekucije i skriva mobitel u džepu, netko drugi sve snima s obližnje zgrade, a netko treći iz trgovine preko puta’, dodaje Abu Mohammed.
Metak u potiljak
Ipak, jednog su kolegu nedavno izgubili. Riječ je o Motazu Billahu, kojem su džihadisti javno ispalili metak u potiljak nakon što su otkrili da ih je kritizirao na Facebooku.
‘Motaza su uhitili, a tri dana kasnije s njegovog nam je Facebook profila stigla poruka s najavom da će biti ubijen. Dana 29. travnja objavili su slike s njegovog pogubljenja’, kaže Abu Ibrahim.
Opisujući neobičnu i opasnu svakodnevicu u Raqqi, kaže da je grad preplavljen stranim džihadistima. ‘Ima mnogo Europljana. Muškarci sa sobom dovode žene i djecu. Ima ih posvuda. Jako je puno žena iz Nizozemske.’ Stranci, tvrdi, imaju i posebne privilegije pa im ISIS osigurava besplatan smještaj po gradu i to u objektima iz kojih su silom iselili vlasnike.
Sve trgovine u gradu moraju imati ISIS-ova obilježja. Zatvaraju ih pet puta dnevno zbog obavezne molitve. Ulicama neprestano patrolira religijska policija čiji pripadnici napadaju žene kod kojih se samo nazire malo lica kroz burku.
Željezna ruka
Stroga vjerska pravila provode se željeznom rukom i svaki se neposluh često kažnjava smrću.
Abu Ibrahim se prisjeća da su prošlog mjeseca džihadisti natjerali građane da do smrti kamenuju mladu ženu Faddu Sayyid Ahmed. ‘Nitko ne zna što je skrivila. Nakljukali su je anesteticima tako da ne vrišti dok po njoj pljušti kamenje.’
Još jedan problem za stanovnike Raqqe predstavljaju i povremeni zračni napadi koje izvodi vojska sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Ranjeni se tada nađu u posebno teškoj situaciji jer liječnika u gradu gotovo da i nema, a oni koji su ostali nemaju čime tretirati pacijente.
‘Ljudi u Raqqi su umorni: režim [Bašara al-Asada], Sirijska oslobodilačka vojska i međunarodna zajednica su digli ruke od nas’, zaključuje rezignirano Abu Ibrahim, koji ipak nema namjeru odustati od bilježenja svega što se događa, nadajući se da će doći trenutak kada će netko priskočiti u pomoć.
