Ali i kao svi heroji, koji su tokom svog života samozatajno živjeli, šutjeli i radili, ova država je zaboravila.
Tako je zaboravila Aliju Sirotanovića, rudara rođenog 14. augusta 1914. godine u selu Trtorića kod Breze, koji je u SFRJ krasio novčanicu od 2.000 dinara, izdatu u vrijeme “vladavine” Ante Markovića.
Sirotanović je bio udarnik i junak socijalističkog rada, koji je 24. jula 1949. u jami poznatoj pod nazivom “Rov vojvode Putnika” oborio svjetski rekord u kopanju uglja.
On je tada sa svojih osam komorata za osam sati rada iskopao 152 tone (253 kolica) i tako oborio dotadašnji rekord Rusa Alekseja Stahanova za 50 tona.
Priča se da je Alija od Josipa Broza Tita jedino tražio veću lopatu. I dobio je jednu takvu, koja je napravljena specijalno za njega i nazvana “sirotanovićka”. Osim lopate, od Tita je navodno zatražio i Zastavu 750, popularnog “Fiću”.
Aliji bolje auto nije trebalo, jednostavno ga nije želio. A mogao je, kažu, živjeti “kao kralj”. U narodu se govorilo kako je mogao imati i vile, bijesne automobile, živjeti u prijestolnici.
Mogao je, ali nije htio.
Pojam materijalnog nije igrao važnu ulogu u životu Sirotanovića. I sam je jednom kazao: „Ja samo imam svoj šljem, eno ga tamo. I šal. To mi je sve od rudnika. A sad dobijem sat, dobijem narukvicu, dobijem… pi*ku materinu!”
Priča se da mu je jednom prilikom nuđena zgrada od četiri stana, kako bi živio bliže radnom mjestu. Odlučno je odbio ponudu, naglasivši da se ta zgrada treba dodijeliti ljudima koji nemaju gdje da stanuju.
Na kraju su ga ubijedili da mu izgrade novu kuću, tik pored stare.
Film iz 1972. godine, režisera Bahrudina Bate Čengića, „Slike iz života udarnika“, rađen je na osnovu života ovog junaka. Zanimljiva je činjenica da se Alija lično pojavljuje u filmu, ali ne kako bi glumio samog sebe, već kao stažista. Na momente se čak paralelno pojavljuje sa glumcem koji ga glumi.
Tako je Sirotanović postao živa legenda i simbol radničke klase, ideološke kičme režima.
Živio je skromno, ali je uvijek davao sve od sebe. Bio je i ostao simbol rada, a mnogi su ga čak nazivali i „živim svecom“ koji je propovijedao da će svako imati koliko mu je potrebno i davati koliko može. Po takvoj životnoj filozofiji je i živio.
Mali čovjek velikog značaja za Jugoslaviju je prije 24 godine, 16. maja 1990., umro u jednako skromnim uvjetima u kakvim je i živio.
Jedna mala ulica na periferiji Breze nosi ime Alije Sirotanovića, a u krugu rudnika stoji njegova bista.
I to je sve što je ostalo od nekadašnjeg udarnika na čijim leđima nije se gradila samo BiH, nego i cijela Jugoslavija.
Da nije te ulice, biste i brezanskih rudara koji, simbolično ali zdušno, obilježavaju godišnjicu rođenja Alije Sirotanovića.
Poznati književnik Miljenko Jergović je jednom napisao:
“Ako ipak postoji neki raj, u njemu danas Alija Sirotanović anđelima poklanja hiljadarke, a njima se oči pune suzama”.
Kao himna Aliji Sirotanoviću ostala je i pjesma Zabranjenog pušenja “Srce, ruke, lopata”.
