Posljednje izvješće Međunarodne krizne skupine (ICG) o stanju u Bosni i Hercegovini uzburkalo je duhove u ovoj zemlji i dalo nove argumente onima koji tvrde da dolazi do određenih promjena u politici vodećih međunarodnih aktera prema bosanskohercegovačkom pitanju. Nekoliko mjeseci nakon što je Europski parlament prihvatio rezoluciju u kojoj zagovara federalizaciju umjesto centralističkih i separatističkih težnji, sa sličnim prijedlozima izlazi i ICG.
Dosadašnje analize, izvješće i preporuke ICG-a uglavnom su slijedile politiku jačanja središnje, državne vlasti i kritizirale srpska, pa i hrvatska nastojanja za jačom decentralizacijom BiH i njihovo inzistiranje na pravima konstitutivnih naroda u odnosu na građane. Stoga su ICG često srpski i hrvatski političari u BiH nazivali „zagovornikom bošnjačke unitarističke politike“, odnosno promotorom građanske države.
Zaboravljene činjenice
Sada, pak, iz ICG-a poručuju kako BiH treba ozbiljnu ustavnu rekonstrukciju tako da novi aranžmani trebaju favorizirati federalistička, a ne centralistička rješenja. Znatan prostor daju i entitetu s hrvatskom većinom, za koji smatraju da je dobro rješenje, a obrazloženje bošnjačkoga odbijanja toga rješenja im “zvuči prazno”.
U izvješću su skrenuli pozornost i na zaboravljenu činjenicu kako je „na početku Federacija BiH bila federacija ne kantona, već dviju političkih zajednica i oblasti pod njihovom kontrolom” i da su u Federaciju na ravnopravnim osnovama ugrađeni Republika Bosna i Hercegovina sa svojim vojnim snagama (Armija BiH) i Hrvatska zajednica (kasnije Republika) Herceg-Bosna sa svojim vojnim snagama (HVO).
Promjenu u stavovima ICG-a predstavlja i konstatacija analitičara da novi pristup ne podrazumijeva negiranje postojanja triju naroda BiH te da nijedan ustavni projekt ne može uspjeti ako ne tretira građane onakvima kakvi jesu, a oni jesu u golemoj mjeri podijeljeni na tri zajednice.
Ovakvi se stavovi pozorno promatraju zbog činjenice da je u svojih dvadesetak godina postojanja ICG umnogome slijedio ili utirao put američke politike na Balkanu, pa tako i u BiH. Tu povezanost američka administracija i ICG nikada nisu pokušali ni opovrgnuti. Stoga i ovaj zaokret u stavovima ICG-a mnogi tumače i kao zaokret američke, a time i međunarodne politike prema BiH. Takav stav zastupaju i u Institutu za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara, koji je napravio vrlo temeljitu analizu zadnjeg izvješća ICG-a. Član stručnog tima IDPI-ja Ivan Vukoja vjeruje da je sadržaj posljednjeg izvješća ICG-a i odraz promjene gledanja na situaciju u BiH u određenim političkim i institucionalnim strukturama u Washingtonu, koji su do sada isključivo forsirali građanski koncept, dok se koncept konstitutivnih naroda prihvaćao kao „nužno zlo“.
– No, politika je u pravilu vrlo pragmatična i određeni su krugovi u međunarodnoj zajednici postali svjesni činjenice da ti, uvjetno rečeno, građanski koncepti i negiranje nacionalne komponente ne daju rezultate. Nakon osam godina pokušaja nasilnog uvođenja određenih elemenata građanskog uređenja danas imamo situaciju koja je u svakom pogledu gora nego kada se krenulo u taj proces. Trenutačno imamo državu koja je razvaljena po svim osnovama i jedan od uzroka takvom stanju su upravo ovi pokušaji sa sadašnjom federalnom vladom iz koje su izbačeni Hrvati, Željkom Komšićem i slično – ističe Vukoja.
On vjeruje kako je u određenim međunarodnim krugovima, a prije svega američkim, jednostavno sazrela svijest da ti modeli nisu učinkoviti i da trebaju promijeniti odnos prema BiH. Pri tome vrlo važnim smatra da se ne nameću nikakva rješenja izvana, već da se model uređenja BiH traži između bitnih političkih aktera u BiH.
Bez uskraćivanja
– Međunarodna bi zajednica trebala osigurati ambijent u kojem svaka strana, a pri tome ponajprije mislim da legitimne predstavnike konstitutivnih naroda, može slobodno artikulirati svoj politički prijedlog ili model uređenja države. Da se ne događa da se bilo tko osjeća uskraćenima i da osjeća da mu je nešto zabranjeno, kao što je to bio slučaj do sada, kada se nije uopće smjela razmatrati opcija trećeg eniteta. Treba priznati činjenično stanje, a ono je da više od 90 posto građana ove države sebe u političkom i nacionalnom smislu samo identificira kao pripadnike Srba, Bošnjaka ili Hrvata i, kada to prihvatimo, mnogo ćemo se lakše dogovoriti o modelu koji će oslikavati tu baznu političku i društvenu činjenicu. Mi ovdje doista postojimo i politički djelujemo u tri političke zajednice, ri konstitutivna naroda. I jedino kroz ta tri kanala možemo izgraditi stabilnu i funkcionalnu državu – ističe Vukoja.
Dobro je, kaže, da su Amerikanci priznali da je treći entitet legitiman model o kojem je dopušteno razgovarati. Vidjet ćemo može li se on argumentirano braniti i može li biti politički provediv.
