NDI je ovakvim tzv. anketama kroz sve dosadašnje izbore, na ovakav način, puhao u jedra SDP-u, pa i onda kada bi SDP ubjedljivo izgubio.
Možda je jedina promjena u politikanstvu NDI-ja što sad namjesto SDP-a i SNSD-a podržavaju nezvaničnu koaliciju Demokratsku fronte i SBB-a, odnosno Komšića i Radončića. Za mene je potpuno nevjerovatno, nemoguće, da će ta Demokratska fronta, stranka koja se sastoji od jednog omiljenog i pripitog lica, dobiti 22 odsto glasova, dakle, najviše. Nema programa, nema kandidata, ne znamo nikog iz te DF, ali znamo Željka Komšića, i to je dovoljno za petinu biračkog tijela. Nemoguće.
S druge strane, SBB se konstituirao kao ideja bošnjačke alternative, a ne kao stranka koju simbolizira Fahrudin Radončić, osoba sa diktatorskom praksom i pojavom. Na prošlim izborima SBB je dobio glasove u ime promjene, a ne u ime Radončića, a sada, kad je postalo jasno da Radončić sebe nameće kao sinonim SBB-a, i kada se vidjelo da je pomagao februarski državni udar i ulično nasilje, mislim da ne postoji šansa da SBB dobije više od tri-četiri procenta bošnjačkih glasova, kao ni sam Radončić. Ni Demokratska fronta neće imati više od 10 odsto glasova, uprkos paljevini NDI-ja.
Glasovi će se, na žalost, ponovo u odlučujućoj većini dijeliti između SDA i SDP, a iz čega se nazire mogućnost jedne stabilnije koalicije koju ujedinjuje političko, policijsko i medijsko nasilništvo Fahrudina Radončića, kao ekspoziture velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske.
Zanimljiv je i taj fenomen Željka Komšića koji proizilazi iz bošnjačke želje da postoji neko takav, a ne iz Komšićeve intelektualne prosječnosti i političke polupismenosti.
Na kraju, dunđerima u NDI-ju nije bilo teško potrefiti da u Federaciji nikada nismo imali goru vlast od ove – a što secesionisti u RS ne mogu tvrditi jer ta vlast ostvaruje Karadžićev program – te da vidimo spas u evropskim integracijama.
„Oslobođenje“, 07.08.2014.
