Posebno indikativno jeste ponašanje Amerike, kada znamo da jedino SAD, inače jedan od najvećih zagađivača atmosfere fabričkim dimnjacima, nisu htjele da potpišu Sporazum iz Kjota, kojim se većina svijetskih emitera štetnih materija (170 zemalja) obavezala da će smanjiti ispuštanje gasova u atmosferu. O čemu se radi?
“Riječ je o sve većem upetljavanju politike i u sferu klime. Riječ je o borbi za “kontrolu” u oblasti klime zbog profita”, smatra Nedeljko Todorović, meteorolog i istraživač klimatskih mijena iz Beograda.
U članku “Usporavanje klime”, u magazinu “New Scientist”, piše da je globalno zagrijavanje usporeno.
“Moćni vjetrovi na Pacifiku u velikoj su mjeri odgovorni za nedavno uočena usporavanja globalnog zagrijavanja. Intenzivni vjetrovi podstakli su toplotu da prosto nestaje u okeanima. Ali, čim vjetrovi počnu da jenjavaju, toplota će se opet raširiti po atmosferi”, zaključili su istraživači Univerziteta Novog Južnog Velsa u Sidneju, u Australiji, u februaru ove godine
.
“Vrijeme i klima ne slušaju teoretisanje. Temperatura na globalnom nivou posustaje u porastu u posljednjih šesnaest godina”, kaže beogradski meteorolog Nedeljko Todorović, u komentaru aktuelnih informacija iz svijeta o klimatskim promjenama.
Dodaje da postoje oscilacije, temperatura malo opada pa neznatno raste, kao i većina meteoroloških parametara, što je uočeno u periodu redovnih mjerenja, piše “B92”.
Antropogen uticaj na klimu
Primjećeni su periodi ponavljanja, periodičnosti, oscilacija parametara, pa su tako u stručnoj literaturi odavno prisutni pojmovi NAO (Severnoatlanska oscilacija), PDO (Pacifička dekadna oscilacija) i drugi. Većina oscilacija su na približno 60 godina. Sada, kada se uočavaju praznine u trendu porasta temperature, pokušavaju to da obrazlože na mnoge načine. Kažu da je jaka zima upravo dokaz o globalnom zagrijavanju, da su vjetrovi nad okeanima dvostruko jači, što predstavlja nestvarnu tvrdnju.
Ni sada, kada je uočeno usporavanje zagrijavanja, klimatski “stručnjaci” ne odstupaju od svoje teorije i prognoza. Ali, najzanimljivije je da se sve te priče zamjenjuju polako pričom o antropogenom uticaju na klimu. Ne bi bilo čudno da za neku godinu nazovieksperti daju saopštenje da je sistematskim radom na smanjenju emisije gasova sa efektom staklene bašte uspješno zaustavljeno globalno zagrijavanje. Naš sagovornik ocjenjuje da je sve to, nažalost, rezultat pretjeranog miješanja politike u nauku.
“Analiza ponovljivosti ukazuje da se toplije ljeto javlja svake tri do četiri godine, zatim na svakih sedam-osam godina i tako dalje. Ljeto 2012. bilo je rekordno toplo, ljeto 2013. manje, iako iznad prosijeka. Ovo ljeto trebalo bi da bude još malo sviježije u odnosu na prethodna dva, što je već očito, jer smo već usred najtoplijeg godišnjeg doba. Uz sve, ne znači da neće biti vrućih dana. Govorim samo o velikoj vjerovatnoći da tako bude jer priroda ne priznaje naše prognoze i procjene, česta su iznenađenja. Pored toga, postoje periodi od 30 do 35 godina sa češćom pojavom vrućih ljeta, pa zatim period od 30 do 35 godina sa češćim hladnijim ljetima. Svaki meteorološki parametar ima svoje cikluse. I tako decenijama i vijekovima. U srednjem vijeku postojalo je nekoliko malih „ledenih doba”, prije i nakon toga – malo topliji periodi. Temperatura između njih ima amplitudu oko dva stepena, dakle plus-minus jedan stepen. U posljednjih 12.000 godina, od kraja posljednjeg ledenog doba, klima se suštinski nije mijenjala. Događaju se stalne manje oscilacije meteoroloških i klimatskih parametara, ali i pojava ekstremnih vrijednosti kao sastavni dio meteoroloških fenomena”, zaključio je Todorović za “Politiku”.
