Fatalan poremećaj ishrane odnio je život Loredane, britanske tinejdžerke, koja je svaku svoju misao u toku borbe sa ovom bolešću zapisivala u dnevnik. Osam godina nakon njene smrti, njena majka Ana riješila je da ga podijeli sa svijetom.
Voljela je ples i željela je da se profesionalno bavi njime. Sa 16 godina počela je da pohađa plesnu školu i tada su počeli svi njeni problemi.
– Jednog dana je došla iz škole i požalila se da je deblja od svih ostalih djevojaka u razredu. Bila je očajna. Međutim, već je bila lijepa i dovoljno mršava, tako da nisam razumjela čemu tolika patnja – ispričala je za „Daily mail” njena majka Ana, koja se zajedno sa kćerkom godinama borila protiv ove bolesti.
Prema riječima majke, od toga dana Loredana je počela da jede sve manje porcije hrane i da opsesivno razmišlja o svojoj težini. Do tada je bila sasvim normalna tinejdžerka koja je voljela život i obroke sa porodicom.
– Nikada nisam mogla da razumijem kako je toliko izgubila kontrolu – rekla je Ana.
Pored toga što se bavila plesom, Loredana je imala ambiciju da postane šminkerka. Loredana je svoju borbu sa anoreksijom podrobno opisala u svojim dnevnicima. U dogovoru sa porodicom, njena majka je odlučila da ove dnevnike objavi, kako bi eventualno spriječila stradanje drugih mladih djevojaka.
U njenim dnevnicima jasno se vidi koliko je kod ove mlade djevojke bolest uzela maha. Ona tokom tri godine nije mogla da razmišlja bukvalno ni o čemu drugom.
U najgorim trenucima bolesti, Loredana je imala samo 25 kilograma. Tokom jednog boravka u bolnici uspjela je da se ugoji do 50 kilograma, što ju je veoma uznemiravalo. Njena borba sa anoreksijom trajala je tri godine. Nekoliko puta je bivala hospitalizovana, međutim, na kraju je oboljela od infekcije jetre. U bolnici su organi počeli da joj otkazuju, i na kraju je doživjela srčani udar, od čega je i preminula.
Između ostalog, Loredana je u svojim dnevnicima napisala ove potresne misli:
„Mama je tako divna i toliko se trudi oko mene, ali ja je odbijam jer ne želim da se ugojim. Treba da smršam, ne da se ugojim. Jedino što želim je da smršam.” Ne znam kako da jedem. Ne znam ništa. Sve što želim je da budem kost i koža. Pomozite mi!”Ne mogu više. Mrzim svoje tijelo. Mrzim svoj život. Ne osjećam se dobro. Osjećam se debelo. Pobjesnim kada se sjetim koliko sam bila smršala. Tada sam se osjećala tako dobro. Zašto moram da budem debela?”
Toliko sam se ugojila, osjećam to i vidim. Ne želim da budem debela, molim vas pustite me da budem mršava! Bože molim te, potrebna mi je pomoć, plašim se. Nemam čak snage ni da plačem. Mrzim svoj život. Samo želim da budem sretna i mršava!”
