Kakva je razlika između turističke destinacije u Europskoj uniji – konkretno Republike Hrvatske – i turističke destinacije koja još uvijek nije imala tu čast pristupiti europskoj zajednici država – konkretno Crne Gore? Kad u Crnoj Gori dođeš s ručnikom na plažu pod koncesijom i odbiješ iznajmiti ležaljku – koncesionar razbije i tebe i tvoju obitelj. Kad isto učiniš u Hrvatskoj, koncesionar te samo potjera kao šugavo pseto. Eto, takav bi zaključak mogli izvući iz novinskih vijesti objavljenih minulih dana. Ovaj slučaj crnogorski odnosi se na incident na plaži u Čanju, turističkoj destinaciji smještenoj između Budve i Sutomora. Četveročlana obitelj došla je na plažu s ručnicima i zalegla u prvi red do mora, što se nije svidjelo koncesionaru. Lijepo im je koncesionar ponudio ležaljke po dva eura po komadu, ali gospoda nije htjela. Kažu, dobro im je i na ručnicima. E, kad si tako drčan, sad će ti koncesionar pokazati šta je ljetovanje! Obrtnik u turizmu, investitor u plastične ležaljke, u pomoć je tad pozvao šest komada rodbine i prijatelja. Zajedničkim snagama prebili su glavu turističke obitelji. Kasnije je intervenirala i policija, ali posao je ipak bio obavljen. Obitelj s ručnicima prestala je iskazivati teritorijalne pretenzije prema spornom komadu plaže u Čanju.
U ovom našem, hrvatskom slučaju, nitko nikog, srećom, nije prebio. Dogodilo se tek da s plaže Ploče koncesionar protjeruje kupače nesklone iznajmljivanju ležaljki. O tome je u našem listu pisala kolegica Ljiljana Hlača. Koncesionar na Pločama tvrtka je Hemingway bar. U tekstu kolegice Ljiljane najzanimljiviji je onaj dio gdje razgovara s predstavnikom koncesionara, koji se žali: “Imali smo puno pritužbi naših gostiju koji iznajme i plate ležaljku, a onda im se do njih smjeste gosti sa i bez ručnika.” Tu nije kraj drskosti kupača koji na plažu dolaze u hinjskoj namjeri da ne iznajme ležaljku. Osim što beskrupulozno pružaju svoje ručnike na šljunak tik do ležaljki te hulje od ljudi i potrošači drugog reda, sad opet citiramo koncesionara, “naručuju hranu putem dostave iz drugih raznih catering objekata”.
– Riječ je o pizzama, ćevapima, ali i sendvičima iz marketa, pojasnio je koncesionar. To pojašnjenje trebalo bi valjda zgroziti svekoliku hrvatsku javnost, jer u javnom prostoru ove zemlje odavno se nameće teza kako je sramota na plaži jesti ćevape ili nedajbože sendvič sačinjen od četvrtine kruha i dvije stotine grama parizera ili mortadele.
Ako si takav čovjek, potrošač drugog reda, ti zapravo nemaš što tražiti na plaži, niti na Jadranu uopće. U tom slučaju ti si u očima koncesionara, ali i u očima izvjesnog dijela hrvatske javnosti, pseto koje valja potjerati tamo odakle je i došlo. U slučaju da na plaži preživaš male ćevape s lukom ti nisi samo tip koji će uslijed masnoća nakupljenih u zoni srca oko šezdesete riknuti od infarkta, nego si i potrošač kakav nam na Jadranu nije potreban. Mislite li da pretjerujemo, sjetite se svih onih priča o turistima koji na ljetovanje nose svoju hranu; koji umjesto riblje plate u plažnom restoranu žderu paštete iz supermarketa. E pa, napokon je došlo vrijeme da se upustimo u konačan obračun s takvima, a to će u naše i svoje ime učiniti koncesionar, obrtnik u turizmu i greenfield ulagač u nabavku plastičnih ležaljki. Na vama je tek da iznajmite ležaljku za par desetaka kuna na dan, čime dolazite u poziciju požaliti se koncesionaru na potrošače drugog reda. On će potom, kao što se to radi na Pločama, tu slabo platežnu bagru potjerati, prijeteći pritom čak i policijom.
Prije nego shvatimo što se zbiva, bit će to redovita praksa ne samo na pločama, nego na svim hrvatskim plažama. Zainteresiranih za koncesije hvala bogu ima dovoljno, a više nego dovoljno ima i tih golja, te besprizorne sirotinje koja jedva skuca za sedam dana na moru pa na plaži prostire ručnike gdje im se svidi. Nekad je to možda bilo normalno, doći i leći na vlastiti ručnik, ali imajte na umu da živimo u novom vremenu; u vremenu u kojem čovjek vrijedi onoliko koliko može potrošiti. Vijesti o obračunima koncesionara s potrošačima drugog reda, kako je krenulo, uskoro i neće biti vijest. Bit će to redovita pojava i nitko neće imati sućuti prema onima koji nisu spremni uložiti izvjesnu svotu novca u popodnevni odmor uz more. Da je tako vidjeli smo već na primjeru one hajke na jednodnevne bosanskohercegovačke turiste u Makarskoj. Ta stvar sad dobiva novi zamah. Obzirom da su građani ove zemlje platežno sve nesposobniji, i mi bi uskoro mogli postati ista sorta kao jednodnevni bh turisti. Sorta s kojom se valja obračunati. To je nama naša borba dala
