“Većina igrača historijske selekcije Bosne i Hercegovine koja je debitovala na Mundijalu ima tragičnu prošlost iza sebe. Epskom uspjehu reprezentacije prethodilo je nešto tragično. Između 1992. i 1995. godine Bosnu je pogodio rat koji je također potresao cijelu Evropu. Krajem 20. stoljeća ta zemlja je bila primjer suživota bosanskih muslimana, Hrvata i Srba. Zemlja koja je bila bit Jugoslavije je počela krvariti”, piše El Correo.
“Tih godina Vedad Ibišević, Miralem Pjanić, Edin Džeko ili Haris Medunjanin bili su djeca. Ali, njihovi životi obilježeni su historijskom epizodom u kojoj se raspala Jugoslavija, zemlja njihovih roditelja. Danas, 2014. godine, skoro dvije decenije poslije, svi oni su članovi reprezentacije koja je bila nadomak Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi i Eura u Poljskoj i Ukrajini. Ovaj put uspjeli su se plasirati na prvenstvo u Brazilu gdje su upisali prvu, historijsku pobjedu protiv Irana”, navodi list.
Porodica Ibišević napustila je rodnu Vlasenicu koja je pala u ruke Srba odakle su otišli u Tuzlu. Mali Vedad je tada imao osam godina. U blizini je rođen i još jedan nacionalni heroj, Miralem Pjanić. Njegovi roditelji su izbjegli u Luksemburg. S druge strane, napadač Edin Džeko je na svojoj koži osjetio šta znači opsada Sarajeva koja je trajala skoro četiri godine, najduže u modernoj historiji Evrope. Danas je on svjetska nogometna zvijezda i najpoznatiji igrač BiH. Haris Medunjanin je također izbjeglica koji je svoje djetinjstvo proveo u Holandiji, ali nikad nije zaboravio da je Bosanac”, navodi El Correo.
“Ovo su samo neki od članova nogometne generacije koju je obilježila strašna tragedija u koji su odrastali u jednoj novoj zemlji, pokušavajući gledati u budućnost. Simboli spaljene zemlje počeli su davati plodove”, navodi španski list El Correo predstavljajući neke od članova bh. nogometne reprezentacije koja je po prvi put učestvovala na jednom velikom takmičenju, na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
