– Rekla mi je da ću ubiti svoje dijete ako neću ležati na lijevom boku. Preda mnom su pričali podrugljivo o meni. Nisu mi dozvolili da ustanem ili odem na WC. Većinu vremena sam bila sama u boksu, a kada sam nekoga pozvala, najčešće se nisu odazvali iako su bili iza paravana. A kada bi došli, samo bi mi drsko rekli da se ne derem i otišli. Bila sam užasno prestrašena, prisjeća se sagovornica.
– Molila sam ih da puste mog supruga koji je bio pred vratima, ali nisu dopustili. Mojem djetetu je trebalo duže vrijeme da se spusti u porođajni kanal, a primalja me optužila da sam za to ja kriva jer se derem i ne ležim cijelo vrijeme na lijevom boku. Na svako moje pitanje odgovarali su mi protupitanjem: “Koju školu ste vi završili? Koliko imate godina? Jeste li medicinske struke?” Preda mnom su pričali o meni kao da ja tamo nisam bila prisutna. “Koliko dugo ona već ima trudove?” “Daj joj infuziju!”. Liječnica mi je rekla da ćemo pokušati porod iako se dijete još nije potpuno spustilo u porođajni kanal.
Kad sam joj rekla da bih voljela izbjeći epiziotomiju, odgovorila mi je da se njoj ionako ne da poslije šivati, a onda mi je rekla da počnem tiskati. No, ubrzo je shvatila da ne ide i otišla. Negdje oko 7.50 sati došla je primalja iz nove smjene i rekla: “Ovo je za porod.” U međuvremenu su se vratili i liječnici. Primalja je rekla da imam rupturu rodnice. Pitala je ko je ovdje već pokušao porod, a liječnica koja je pokušala – šutjela je. Primalja mi je napravila veliku epiziotomiju uz obrazloženje da će inače poslije imati posla sa šivanjem. I nakon što je moj sin konačno stigao na svijet, muke nisu prestale.
Šivenje je prepušteno specijalizantici koja je rekla da imam spontanu rupturu, i da jako krvarim te da ona to ne zna šivati. Kasnije joj je starija doktorica, iako nevoljko, pokazala početak, a zatim rekla da dalje sama nastavi i da se snađe kako zna. I tako je specijalizantica vježbala šivanje, a to je završilo tako da su mi se kod kuće šavovi raspali iako sam cijelo vrijeme mirovala. Išla sam privatnom ginekologu radi stavljanja hirurških flastera. Drugi dan nakon poroda sam se skoro srušila na pod prilikom odlaska na WC. Na viziti sam liječniku rekla da sam izgubila puno krvi na porodu. On mi se na to nasmijao. Kasnije mi je dijagnosticirana anemija u puerperiju.
Nakon poroda osjećala sam se poniženo, kao da mi je neko oduzeo dostojanstvo. Prvih dana nakon poroda sam cijelo vrijeme plakala. Bila sam depresivna i za vrijeme boravka u rodilištu nisam mogla dojiti, kaže Helena. – Zbog toga je moja beba imala veliki pad na težini. Dva tjedna nakon poroda nisam mogla ni hodati ni sjediti. Najteže mi je bilo to što se nisam mogla dobro brinuti o bebi. Dugo sam osjećala i fizičke i psihičke posljedice ovakvog poroda. Nažalost, moja priča nije eksces. Žene u našim rodilištima vrlo često prolaze ovakav tretman i nisu svjesne da se pritom krše njihova osnovna ljudska prava. Sistemski se krši i Zakon o zaštiti prava pacijenata, a za to nitko nikada ne odgovara. I hrvatski Ustav također štiti materinstvo, ali žene kod nas nikada ne podnose tužbu, a vjerujem da je razlog tome što odgovorne institucije ne poduzimaju ništa. Sudska tužba ne jamči ništa osim dugotrajnosti postupka i odvjetničkih troškova.
Smatram da bi hrvatsku javnost trebalo senzibilizirati o postojanju ovog problema, otvoriti javnu raspravu i konačno donijeti zakonsku regulativu koja će štititi prava trudnica i rodilja, zaključila je rodilja svoje ružne uspomene iz rodilišta koje inače krasi tutula “prijatelj djece”, iako prema ovome što je doživjela ono sigurno nije i – prijatelj majki. Đjula Rušinović-Sunara Unatoč upornim pokušajima i obećanjima da se malo strpimo, nismo uspjeli dobiti komentar odgovornih na ovakvo ponašanje dežurnog osoblja na Klinici za ginekologiju KB Sveti duh. S obzirom na to da je Hrvatska sada u EU i da se sve češće čuje kako su naši liječnici i sestre vrlo zainteresirani za odlazak u inostranstvo, zanimalo nas je kako bi priča naše rodilje prošla u Finskoj. Stoga smo za komentar zamolili prof. dr. sc.Vedrana Stefanovića, koji već više od dva desetljeća radi u Sveučilišnoj bolnici u Helsinkiju kao predstojnik odjela za prenatalnu dijagnostiku i profesor je na tamošnjem medicinskom fakutetu, a struka u toj zemlji mu je između ostalog dodijelila status najboljega ginekologa porodničara.
– Primalja ili liječnik koji bi vikali na rodilju u Finskoj bi izgubili posao u roku odmah, ali tako što se ovdje niti ne može dogoditi, niti sam za to ikada čuo, kamoli vidio, kaže dr. Stefanović, a da bi se o pacijentici razgovaralo kao da je bezimena patnica, glupača ili slično, da je se naziva “Ona”, ili komentira “Je li Ovo za porod” to je nešto što je u Finskoj apsolutno nemoguće, ustvrdio je gotovo uzrujan naš porodničar i skoro odustao od daljnjeg komentara ovako jadne situacije u domaćim rodilištima. A da je liječnica pacijentici rekla “da joj se ionako ne da šivati”, ili da bi se specijalizantici koja očito nema iskustva dopustilo da uči lekciju narodilji, i da joj iskusna kolegica kaže “da se snađe kako zna”, to je razlog za urgentni otkaz, tvrdi dr. Stefanović.
– Vjerujem da je priča istinita, ali bilo bi dobro čuti i drugu stranu. Inače, ovakve stvari se izravno rješavaju na mjestu događaja, ako ne, onda kao pismu šefu odjela na koje su šef i svi prozvani dužni odgovoriti. Ako se nije desila medicinska greška, gospođa može samo dobiti objašnjenje uz ispriku, a oni koji su se tako ponašali opomenu, ponovljena situacija vodi otkazu, ali se ne sjećam da se to ikad desilo.
– Ipak, moram reći da je ležanje na lijevom boku najbolje za fetus jer tada maternica ne pritišće donju šuplju venu pa se poboljšava cirkulacija u posteljici. Ali bože moj, postoje i alternative u položaju u kojem žena rađa, epiduralna anestezija, lokalna anestezija i ne treba vikati na trudnicu, a pogotovo je ne kriviti jer je porođajni bol iznimno jak. Nije mi jasno zbog čega gospođa nije dobila epiduralnu? Nije imala vezu, nije znala pitati, ili nije željela, ili je bila neka kontraindikacija za epiduralnu anesteziju? Sve je moguće, zaključuje dr. Stefanović, a prenosi Slobodna Dalmacija.
Zdravstveno osoblje mora na tečaj komunikacije!
Da je ružno ophođenje prema rodiljama neprihvatljivo i da mora prestati, suglasila se i dr. Đula Rušinović Sunara, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata: – Mislimo da ovakvu praksu svakako treba prijaviti, jer vjerujemo kako je to jedini način da se to promijeni. Imali smo više dojava o neprimjerenom postupanju u nekim rodilištima.
Zajedničko gotovo svim pritužbama je opis rodilje kako teško proživljava ušutkavanje od strane osoblja na neki od vrlo neprimjerenih načina. Kako to da zdravstveni radnici u rađaonicama nisu pronašli neko rješenje da im takva buka ne predstavlja problem, kada je to već sasvim očekivana situacija koja čak karakterizira njihov posao? Kako to da nisu prošli posebne treninge kojima bi se pripremili na komunikaciju s ovom posebnom grupacijom korisnika zdravstvenih usluga, pita se dr. Rušinović Sunara.
Ovakva iskustva rodilja mislimo da bi trebala potaknuti pokretanje tečajeva komunikacije u svim bolnicama, smatra dr. Rušinović Sunara. Primalja ili liječnik koji bi vikali na rodilju u Finskoj bi izgubili posao u roku odmah, ali tako što se ovdje niti ne može dogoditi, niti sam za to ikada čuo, kamoli vidio, kaže dr. Stefanović.
Pročitaj više na: http://tuzla.danas.info/2014/06/27/porodaj-iz-pakla-prijetili-su-mi-i-derali-se-a-onda-su-vjezbali-sivanje-na-meni/
