Paulina Čarlikovska (30) je potrošila 4,500 funti na skraćivanje četiri prsta jer joj je kupovina cipela uvijek bila mučenje.
– Zvuči smiješno, ali uvijek sam mrzila svoja stopala i bilo me je sramota da ih moji prijatelji vide. Čak i dok sam bila dijete, mislila sam da ne izgledaju normalno. Mnogo su me nervirala. Moj srednji prst i prst između njega i palca bili su duži od palca. Nosila sam tri broja manje cipele – 39 umesto 42 – pa su mi noge i ta dva prsta uvek bili natečeni. Znam da su moja stopala zbog toga izgledala još gore, ali nisam htjela da nosim velike cipele. Pošto imam svoj kozmetički salon i mnogo vrema provodim baveći se tuđim stopalima, bila sam još nesrećnija – kaže Paulina.
Zato se Paulina odlučila za “Pepeljuga-operaciju“, kontroverznu kozmetičku proceduru tokom koje se mijenjaju oblik i veličina stopala.
Poslednjih godina ove operacije su postale veoma popularne u Americi. Sada postaju sve popularnije i u Britaniji.
Paulina je za operaciju doznala kad je gledala dokumentarac.
– Od tada sam postala opsjednuta operacijom. Moj muž Džejkob, koji je menadžer u jednoj avionskoj kompaniji, mislio je da sam luda. On je protivnik svih operacija koje nisu neophodne, ali kada sam polako počela da prikupljam 4.500 funti, shvatio je da ne može da me zaustavi – priča Paulina.
U oktobru 2013. Paulina je skratila srednji i prst između srednjeg i palca za centimetar, a operacija je vršena pod lokalnom anestezijom.
– Operacija je trajala oko sat vremena i iako nisam osjećala ništa, čula sam kako mi testerišu i drobe kosti, što je bilo užasno čuti. Nisam osjetila bol, ali imala sam žice u prstima pet sedmica, a jedan prst se inficirao, pa sam morala da uzimam antibiotike. Nakon što su žice uklonjene, hodala sam nekoliko sedmica pomoću štaka, a onda sam prohodala normalno, samo što nisam mogla da vježbam bar još šest mjeseci. Sada sam potpuno zdrava, imam male ožiljke koji se jedva primjećuju, a stopala su mi manja. Moj muž i moji prijatelji i dalje misle da sam luda što sam dala 4.500 funti na to, ali ja vjerujem da to dosta uticalo na moje samopouzdanje i ne vidim ništa loše u tome što sam to popravila. Ponosna sam na svoja nova stopala – priča ona.
Ali mnogi doktori nisu tako entuzijastični. Ortopedski hirurzi upozoravaju da su mnoge operacije stopala veoma invazivne, jer se prsti sijeku, testerišu i spajaju, pa je lako moguće da dođe do ozbiljnih komplikacija. Može doći do oticanja nogu i ukočenosti i može se desiti da se noge nikad ne zaliječe do kraja. U ekstremnim slučajevima može doći do stvaranja krvnih ugrušaka koji mogu biti opasni po život.
Ali bez obzira na sve rizike, Sonja Ferguson (41) je odlučila da ipak obavi ovu operaciju.
– Dugo vremena provodim u cipelama na štiklu, što je i dio mog posla stjuardese. Oduvijek sam imala čukljeve, ali su u posljednje vrijeme postajali sve gori. Bili su užasni. Nisam više mogla da nosim svoje najljepše cipele – kaže Sonja, koja živi u Redhilu.
Zbog toga je u januaru izvršila operciju stopala. Prvo je uklonila čukalj sa jedne, pa sa druge noge.
– Tri-četiri dana nakon svake operacije bol je splasnuo i nakon tri sedmice mogla sam da funkcionišem normalno. Po prvi put u životu ponosna sam na svoja stopala – kaže ona.
Ali, bez obzira na to što je Sonja zadovoljna izvršenim zahvatom, operacije ovog tipa sa sobom nose ogroman rizik i sve je veći broj stručnjaka koji su protiv njih.
Danijel Sendler (37) je iskusila negativne efekte. Ona je operisala prste prije dvije godine kod privatnog hirurga u Lonodnu.
– Kao tinejdžerka sam nosila zdepaste, visoke cipele s platformom i mislim da je moj problem počeo od toga. Kad sam imala 16 godina, prsti su počeli da mi se povijaju. Tokom godina je postajalo sve gore i gore, a onda mi je postalo teško da nađem odgovarajuće cipele. Sve sa kaišem i na štiklu činilo je da moja stopala izgledaju užasno. Muž me je ubjeđivao da ne radim operaciju, ali ga nisam slušala. Sada kad razmislim, ušla sam u to tek tako, misleći da će to da riješi sve, ali sada mi je žao što nisam poslušala Nika – priznaje Danijel.
Danijel je imala operaciju pod opštom anestezijom tokom koje su joj kukama ispravljani prsti. Uklonjeni su joj i čukljevi, zbog čega je bilo i sječenja i testerisanja suvišnih kostiju.
– Nakon operacije bol je bio veliki, a uskoro mi je postalo jasno da nešto nije u redu, jer su mi prsti stajali pod čudnim uglom. Nisu dodirivali pod kada bih spustila nogu. Poslije sedmicu dana imala sam drugu operaciju da bi ih ispravila, ali su i dalje bili malo povijeni na gore. Nakon šest sedmica, izvukli su mi kuke iz prstiju, što je boljelo toliko da sam se skoro onesvijestila. Šest mjeseci nisam išla na posao, jer nisam mogla da hodam i jer su mi stopala bila veoma natečena. Godinu dana nisam mogla da nosim svoj broj cipela, pa sam nosila papuče sve vrijeme. Pitala sam se da li će se ikad zaliječiti do kraja. I danas imam problema. Najgore od svega je što prsti neće da mi se saviju, stopala su mi uvijek ukočena, a to utiče na moje članke i koljena. Hirurg je izgleda više mislio na izgled mojih nogu, nego na njihovo funkcionisanje – kaže Danijel.
Danijel ni dan danas ne može da uživa u cipelama na štiklu.
– Ne mogu dovoljno da povijem stopalo da bih stala u štikle. Moraću cijeli život da provedem u ravnoj obući. Ljudi treba dobro da razmisle prije nego što urade neku operaciju za uljepšavanje bilo kog dijela tijela. Neke stvari nisu vrijedne rizika – poručuje Danijel.
