On napada majku gotovo svakodnevno, ali je napao i dvoje nastavnika, koji su završili u bolnici, pa je ispisan iz škole.
“On ima toliko puno bijesa i snage, koliko ne možete ni da zamislite. On me udara, šutira, čupa me za kosu. Ima najgori temperament koji sam ikada vidjela kod djeteta”, opisala je Bobbi, koja ima i dvije kćerke, piše Mirror.
Nadležne službe u Engleskoj primaju više od 11.000 poziva svake godine od odraslih koji su žrtve agresivnih napada od kojih ne mogu da se odbrane – jer su napadači njihova sopstvena djeca.
Sada se Bobbi i JJ pojavljuju u dokumentarcu “Moje nasilno dete” (My violent child) koji se fokusira na prikazivanju mučenja kroz koje prolaze svi koji imaju djecu sa ovakvim problemom.
JJ-u je OCD dijagnostikovan kada je imao samo tri godine, ali je sa sedam dobio i opozicijski prkosni poremećaj, dok je ADHD (poremećaj pažnje uz hiperaktivnost) sa osobinama Aspergerovog sindroma dobio godinu dana kasnije.
“Stvarno želim da ljudi shvate da ovom prelijepom, anđeoskom, predivnom malom dječaku, koji izgleda potpuno normalno na ulici, ali odjednom počinje da baca stvari iz mojih kolica u supermarketu – ne trebaju dobre batine, kako ljudi kažu. Nama zapravo treba više razumijevanja. On ima mentalne probleme. Njemu ne treba šamar. Ja njega razumijem i znam kako se oseća”, istakla je Bobbi.
S obzirom da je ranio majku nekoliko puta, iz kuće su sklonjeni svi oštri predmeti poput noževa, makaza…
Kada je jedne noći pokušao da je ubije, rekao je to svojoj starijoj sestri kojoj je tražio da nabavi nož, kako bi je on napao kada zaspi, ali je djevojčica odmah ispričala mami.
“Išla sam u krevet noću i stavljala sam kćerku da spava sa mnom da bih znala da je bezbjedna. Kada bi se budio noću ja bih došla do njega prije nego što izađe iz sobe”, opisuje majka svoje muke.
JJ je bio izbačen iz dvije škole i uskoro će krenuti u treću nakon nekoliko mjeseci školovanja kod kuće.
“Kada smo se vraćali iz te druge škole, bio je ljut što je opet izbačen pa je sačekao da naiđe kamion i gurnuo me je na put”, kaže Bobbi, koja je ipak izbjegla da bude pregažena.
“Ovo je najstrašniji dio mog života – kakva će biti budućnost mog sina. Ne znam. Njegovo ponašanje prije tri godine je bilo mnogo gore nego danas, bilo je veoma loše i za njega sam mogla predvidjeti samo zatvor. Ali sam onda sa grupom psihijatara radila na njegovim problemima i on se osjećao sretnije”, opisuje majka.
“Samo želim da ga zagrlim i zaštitim od svega, želim i da ga zaštitim od sebe. On ne želi da bude ovakav, on ne želi da bude bijesan, ne želi da povredi ikog i ne želi da dođe do toga”, zaključila je Britanka.
