Roditelji, brat i dečko među rijetkima su koji Aleksandru oslovljavaju imenom ili nadimkom Saška. Bambika kaže da joj je drago što je hiljade mališana odraslo jedući keks sa čije im se kutije smješkala simpatična plavokosa djevojčica koja je izrasla u pravu ljepoticu.
– Spremam se da upišem Visoku strukovnu školu u Zemunu i jednog dana postanem fizioterapeut. Volim da pomažem ljudima. Nisam razmišljala da postanem foto-model, ali ako bi stigla neka zanimljiva ponuda, što da ne – uz razoružavajući osmijeh priznaje Aleksandra.
Svega što se dešavalo dok je bila zaštitno lice plazma keksa, sjeća se kao da je, kako kaže, bilo jučer:
– Na konkurs koji je raspisan 1999. godine, prijavilo se više od 2.000 djevojčica. Mama je do posljednjeg trenutka slutila da se radi o namještaljci, jer je među kandidatkinjima bilo i djece političara i biznismena. A onda je u velikom finalu, u Muzičkom toboganu, pala odluka. Na naše veliko iznenađenje, žiri je pročitao moje ime. Taj trenutak nikada neću zaboraviti – iskrena je Aleksandra.
Ona je još u kontaktu sa nekim kandidatkinjama. Priča nam da je njeno djetinjstvo bilo kao iz bajke:
– Prepoznavali su me na ulici, u prodavnici, na moru… Roditelji su dobili novac i ugovor, ali su meni ipak bili važniji praznici i rođendan. Tada bi iz fabrike stizali pokloni, a za rođendane po pedesetak kilograma njihovih proizvoda. Slatkiše sam uvijek dijelila drugarima. Prijalo mi je što sam bila u centru pažnje, ali mi je isto tako drago što se, zahvaljujući roditeljima, nisam uobrazila – ističe Aleksandra.
