Ante je prije osam godina doživio tragičnu nesreću nakon koje je ostao doživotni invalid, život mu se promijenio iz korijena, uskraćene su mu bile mnoge stvari, više nije mogao igrati tenis, nogomet… Mnogo je izgubio, ali dobio je nešto najvrednije. Životnu partnericu.
Ines je već od ranije prema njemu gajila simpatije, dok su zajedno studirali na Fakultetu prometnih znanosti, ali tada nisu bili par. Sve se promijenilo kada je Ante te kobne noći, 31. jula 2006., izletio s ceste izgubivši kontrolu nad svojim automobilom. Pronašli su ga 20-ak metara od auta. Njegov život je bio upitan, bio je u komi 15 dana, a probudio se, onako sudbinski, na rođendan svoje drage prijateljice s fakulteta.
– Od tada, Ines je postala moja desna ruka. Bilo mi je teško kada sam doznao da ću ostati doživotni invalid. Nisam tip za gadgete, ja volim košarku, tenis, posebno nogomet… Igrao sam ga aktivno još dok sam živio u Australiji, i u Zagrebu sam tokom studija igrao za jedan klub. A onda mi se život okrenuo naglavačke. Uslijedile su brojne operacije, rehabilitacije, a Ines je uvijek bila uz mene – priča Ante o čvrstom odnosu koji je imao sa svojom tada još uvijek najdražom prijateljicom.
– Tokom tog vremena jako smo se zbližili i osam mjeseci nakon te tragične nesreće počela je naša ljubavna veza. Postali smo cura i dečko – smije se Ines te dodaje kako njihova ljubavna priča ne bi bilo mnogo drugačija od drugih da im se nije dogodila spomenuta tragedija. Njihova priča počela je prije osam godina, na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti.
Ines je u Zagrebu iz rodnog Imotskog došla studirati smjer telekomunikacije.
Ante je rođen u Posušju, 15 godina je živio u Australiji, a potom se vratio u Hrvatsku gdje je upisao, kao i Ines, smjer telekomunikacije. U međuvremenu su shvatili da su prvotne simpatije koje su međusobno gajili još prije nesreće prerasle u čvršći odnos, pun razumijevanja, ljubavi i strpljenja. Ines i Ante jučer su svoju drugu godišnjicu braka proslavili u Canberri, u Australiji, gdje je Ante živio prije upisa na zagrebački fakultet.
Danas se doživljavaju kao obični ljubavni par, koji zajedničkim snagama prolazi kroz nove životne izazove.
– Ne vidim njegova kolica, samo ogromnu ljubav – kaže Ines. Optimistični su i veseli, raduju se svakom novom danu.
– Hoćemo li ostati u Australiji ili ćemo se vratiti u Zagreb, to nam je sada najvažnija tema na dnevnom redu. Ne svađamo se puno – kroz smijeh objašnjava Ante.
– Nećemo ostati u Australiji – dobacuje Ines. – Ovdje bi život bio puno ljepši, ali doma je – doma. A naš dom je sada Zagreb. Mjesto gdje je začeta naša ljubav, a gdje ćemo uskoro, uz Božju pomoć, zasnovati obitelj. U Zagrebu imam posao, a Ante ga teško pronalazi zbog opće krize i njegova invaliditeta. Ali snaći ćemo se, jer najvažnije je da se volimo, a drugo će već nekako doći – priča optimistično Ines.
