“Bili smo bespomoćni. Kada je sve prošlo, ostao je samo jad”, napisao je Luka Tadić, učenik IV/2 OŠ “Miloš Gajić” iz Donje Trešnjice, u svom pismenom zadatku na temu poplava, katastrofu koja je zadesila njegov kraj.
I svi njegovi vršnjaci kao i mlađi drugari opisali su u svojim radovima kako su doživjeli nedaću kakvu ne pamte ni njihovi pradjedovi.
Iskrenim dječjim jezikom natjerali su suze na oči učiteljima Mileni Matović i Predragu Spasojeviću.
Učitelj Predrag Spasojević kaže da ovakvi sastavi nisu za ocjene, već za ordenje.
– Sve su ovo mali heroji koji su preživeli veliku nevolju i dugo će je pamtiti. Tu smo da im pomognemo da sve lakše prebrode – kaže učitelj Peđa.
“Jednog tmurnog dana jako je padala kiša, bez prestanka. Voda je nadolazila i bilo je strašno. Oko četiri sata začepio se most. Vodena bujica je nosila drveće, zamrzivače, sve”, opisuje svoje zaprepašćenje Luka.
Goran Ilić, đak prvak, u nekoliko kratkih rečenica ispisanih još nevještim rukopisom piše o danima bez struje i opisuje reku kako “kotrlja debla po njivama i dvorištima”, dok Anđela Vučetić, učenica trećeg razreda zaključuje da “ovo čudo niko nikada nije zapamtio”, ali da će ga ona zapamtiti zauvijek.
Ispod naslova “Poplava u Donjoj Trešnjici” đaci su napisali da je kiša tih dana padala “duplo više” nego ikada, da je šuma “letela ka kućama”, a da je mala rječica postala “veća od Drine”.