Cijela priča oko utakmice, događaja o kojem će pričati Gradačac narednih mjeseci, ali i godina, zbio se na tribini Istok. Preciznije, na Tribini 2.
Drugo poluvrijeme nije ni počelo, a dva dječaka, jedan od nekih četiri, drugi od osam godina, bili su oni koji su “ukrali show” Zmajevima.
Ovaj stariji, dakle osmogodišnjak, hvalio se kako je uspio dobiti autogram Misimovića.
Dječak je mašući kartonom pritrčao ocu hvaleći se “plijenom” i uzvikujući “Babo, babo, potpis’o mi se Miske”, da bi otac, što bi se reklo “mrtav-hladan”, rekao: “Što si mi uzeo olovku, ja dođoh do Spahića i ispuši”.
Drugi, onaj mlađi, vodio je bitku sa samim sobom. On na utakmici nije bio sa ocem, nego sa tetkom.
I njegov najveći problem je bio Edin Džeko, ili bolje reći Safet Sušić.
Naime, selektor Zmajeva je Dijamanta zamijenio na poluvremenu, što je dječačića toliko rastužilo da je sav svoj “bijes” iskalio na tetki:
“Tetka, a đe je Džeko? Što si me dovodila? Sad ću uinat navijat za ove plave”.
I tu nije bio kraj. Dok su Zmajevi punili mreži izabranicima Vlade Jagodića, show se preselio u obližnji šumarak, gdje su zasjeli i odatle gledali utakmicu oni koji karte nisu platili.
Umjesto karti imali su hladovinu, roštilj i – megafon.
A upravo megafon im je omogućio da budu u centru pažnje.
Pomoću njega su prvo uputili par savjeta Džeki, poručivši mu: “Otkrij se i skoči” ili još upečatljivije “Potrči Džeko”.
Napadač Manchester Ciyja nije bio jedina “žrtva” ekipe iz hladovine. Nastavili su oni “savjetovati” još pokojeg Zmaja, sve dok se iz megafona kao grom iz vedra neba nije zaorila pjesma: “Harmoniko moja, suzom nakvašena”.
Kako se mreža mladih Zmajeva sve više punila, tako se glasnija pjesma iz šume prolamala.
I sve tako do sudijskog zvižduka koji je označio i kraj utakmice i “koncerta”.
Rezultat, starom floskulom izrečena, bio je u drugom planu.
Bitno je da se pomoglo onima koji su stradali u katastrofalnim poplavama.
A stanovnici Gradačca imali su itekako veliku ulogu u spašavanju života žitelja obližnjeg Bosanskog Šamca. Ljudskost i zajedništvo naroda ove države pomaklo je ustranu sve navodne podjele koje su sijane između njih svih ovih godina.
Gradačac je ispratio Zmajeve u Brazil, a nekoliko stvari ostat će nejasno što se tiče jučerašnje utakmice.
Prva je ko je “Čikago” kojeg je gledalac s Tribine 2 uzaludno dovikivao tokom utakmice i zbog čega Miralema zovu “Mali Pjanić”?.
Ko je Čikago vjerovatno nikad nećemo ni saznati, a zašto igrača koji je veći od pola svojih saigrača zovu “Mali” možda nekada i dobijemo odgovor.
